Jedno investiciono društvo iz Hamburga, u čijem savjetu sjede veoma poznati ljudi, tužilo je siromašnu državu Kosovo. Odluka suda će pokazati na koliku sigurnost mogu računati investitori u Prištini
Slučaj, o kom će uskoro imati da odluče sudije Internacionalnog centra za rješavanje investicionih problema, pravni je specijalitet sa političkom komponentom. Jedna strana u sukobu je skoro nebitno hamburško Investiciono Društvo ACP Axos Capital. Na drugoj strani je država Kosovo. Hamburško društvo, koje vodi specijalista za telekomunikacije Jan Buden, nedavno je pozvalo ovaj Internacionalni centar sa sjedištem u Vašingtonu da riješi spor i pri tome zahtijeva od siromašnog Kosova obeštećenje u iznosu od 390 miliona eura.
Iza ovog slučaja krije se dugogodišnje rvanje oko nekadašnjeg bisera balkanske privrede. Riječ je o dva puta propaloj privatizaciji državnog telekomunikacionog društva PTK, sa sjedištem u Prištini. To je bila najprofitabilnija firma ove male zemlje, koja je 2007. ostvarila obrt od skoro 200 miliona eura. Ali upravo stoga je bila duboko upletena u političku zavisnost i kumovsku privredu. Godinama je ova kompanija podržavala budžet Kosova: u posljednjih osam godina sa skoro pola milijarde eura. Politički funkcioneri su se takmičili ko će dobiti direktorsku poziciju u PTK, jer je apanaža bila kneževska, a firme bliske pojedinim političkim partijama su na čudnovate načine dobijale lukrativne ugovore sa kosovskim telekomunikacionim operatorom.
VIP društvo u Savjetu hamburške firme
Hamburški Axos je u aprilu 2013, posle dužeg premišljanja sa kosovske strane, odnio pobjdu na tenderu za privatizaciju PTK. Koliko god da ova hamburška firma neinteresantno izgleda, u njenom Savjetu sjedi krem njemačkog političkog VIP-društva: bivši savezni ministar odbrane Volker Rie, savjetnik za nacionalnu bezbjednost kancelara Helmuta Kola i ex-predsjednik Minhenske bezbednosne konferencije Horst Telčik, bivši SAD ambasador u Njemačkoj Ričard Bart kao i cijela jedna gomila čuvenih menadžera i investitora sa područja telekomunikacija.
PTK je htjela da uzme i firma sa već puno poznatijim imenom: Albright Capital, tj. investiciono društvo bivše američke ministrice spoljnih poslova Medlin Olbrajt, a sada vrlo vrijedne i uspiješne lovkinje na firme sa područja rahmetli Jugoslavije.
Ostali kandidati su bili Turkcell, najveći operator mobilne telefonije u Turskoj - inače pod sve većom kontrolom tamošnjeg šefa države Erdogana, a onda i M1-Grupa - vlasništvo dvostrukog premjera Libana Nadžiba Mikata, jednog od najbogatijih ljudi u njegovoj državi.
Axos je pobijedio na tenderu protiv ovako moćnih konkurenata jer je u očima Kosovara dao najbolju ponudu, koja nije podrzumijevala samo najveću cijenu nego i investicione garancije za puno narednih godina.
No, potom je nastao poprilično veliki politički haos. Opozicija je optužila vladu da je progurala prodaju državne kompanije Njemcima na prilično klizavoj zakonskoj osnovi. Na novogodišnju zoru godine 2013. nadležni ministar je obustavio privatizaciju PTK i posle telefonske konferencije u trajanju od cijelih 10 minuta donio odluku da Axosu uzima posao.
Pošto je hamburška firma godinama radila na ovom projektu, odlučila je da svoje troškove i izgubljenu dobit naplati preko međunarodnog tribunala u Vašingtonu.
Odluka će pokazati nivo sigurnosti investitora na Kosovu
Odluka ovog suda će jasno pokazati koliku sigurnost uživaju strani investitori na Kosovu, državi kojoj pod hitno trebaju špricevi kapitala. Da li će internacionalni obligatorni ugovor o zaštiti investicija dovesti do obuzdavanja korupcije i kumovske privrede? Da li se ovakvi zahtjevi uopšte mogu realizovati na Balkanu?
Vašingtonski međunarodni tribunal je podorganizacija Svjetske banke, koju angažuju u slučaju sukoba između privatnih investitora i država. Njegove odluke imaju težinu, jer skoro da se ni jedna država ne usuđuje da uđe u sukob sa Svjetskom bankom.
U ovom slučaju sudije moraju da donesu odluku o nekoliko interesantnih pravno-političkih pitanja:
Da li bivši jugoslovenski ugovor o zaštiti investitora, na koji se Axos poziva, još ima važenje na današnjem Kosovu? Da li je kosovska vlada djelovala u skladu sa pravom kad je odluku o privatizaciji skopčala sa glasanjem o državnom bužetu, što je - po mišljenju kritičara - mnogom poslaniku uskratilo mogućnost slobodne odluke? Da li je pri odluci o poništenju prodaje Njemcima i korupcija bila u igri, jer se puno funkcionera plašilo da će ostati bez obilatih prihoda?
Ono što je u ovoj situaciji posebno tragično: Kosovo je na pragu odluke da svoje najveće privedno blago izgubi zbog razvlačenja privatizacije. Obrt i dobitak PTK su posljednjih godina doživjeli dramatičan pad. Firma nije izvršila neophodne investicije, izgubila je dobar dio tržišta a i dalje je u šakama političkog menadžmenta, koji nije baš najtalentovaniji za vođenje jednog modernog telekomunikacionog koncerna.
Jeste da PTK i dalje pripada državi Kosovo, ali biser više nikako nije.
Autor je glavni urednik FAZ za digitalne produkte
(Frankfurter Allgemeine Zeitung/FAZ)
Prevod: M. Vuletić
Bonus video:
