Za manje od dva mjeseca crnogorski građani/ke će ponovo birati svoje predstavnike. Ove izbore, uz standardna previranja, svakako su obilježili veliki pritisak i želja da se konačno svi pohvalimo političkom utakmicom u kojoj nije bilo pristrasnog suđenja, prljave igre, namještenih rezultata, ofsajda na koje je zažmureno.
Burnom ljetu prethodili su još burniji protesti, najave bojkota, ali je, uprkos brojnim izazovima sa kojima se ovaj ”projekat” suočio, značajan demokratski iskorak postignut potpisivanjem sporazuma o slobodnim i fer izborima. Naravno, nije izostalo ni DPS spinovanje, uz uobičajenu demogogiju i retoriku omalovažavanja političkih protivnika. Uz svesrdnu pomoć satelitskih partija.
Politička scena je turbulentna i disperzivna. Iako je tokom predsjedničkih izbora 2013. godine izgledalo da se u Crnoj Gori mogu grupisati dva politička bloka (DPS i pridružene partije i široki građanski), tri godine kasnije bilježimo rekordan broj partija na političkoj sceni. Njihovu moć je i lako i teško procijeniti, budući da ni četrdesetak dana prije izbora još uvijek ne znamo ni saveznike, ali ni da li je, makar za ovaj krug glasanja, završeno cijepanje partija. Međutim, izvjesno je da DPS ima osjetnu prednost u odnosu na političke protivnike, kao i da ni jedna partija još uvijek nije dovoljno jaka da se vladajućoj eliti ravnopravno suprotstavi samostalnim nastupom. Imajući ovo u vidu, zbunjuje, još jedna u nizu, nekoordinisana opoziciona akcija dok vrijeme neumitno curi.
Crnogorski građani/ke su bombardovani različitim koalicionim kombinatorikama i kontradiktornim porukama. Ovih dana sva pažnja je usmjerena ka mogućoj trojnoj koaliciji DEMOS-URA-SNP, o kojoj bi trebalo najprije da odluči Socijalistička narodna partija, kako sami kažu njegujući demokratsko odlučivanje i stavljajući interes građana na prvo mjesto, uz poruku da ”nijedan pojedinac neće odlučivati iznad partije”. Cijeneći ovakvo odgovorno postupanje, a imajući u vidu i druge propratne spekulacije, nameću se dva zaključaka. Prvo, konsultovanje sa organima partije lideri su morali održati značajno ranije, jer bi eventualna negativna odluka nakon optimističnih izjava ponovo, i to značajno, umanjila šanse opozicije pred oktobarske izbore. Drugo, procjena je da je crnogorskom građaninu/ki lakše vjerovati političkoj konstelaciji koja grupiše različite interese nego partijama koje ne uvažavaju realnost, iz čega slijedi zaključak da primarno misle na lične interese. Odnosno, ujedinjeno i sinhronizovano djelovanje opozicije utiče, kao što i sam lider SNP-a kaže, na pometnju u DPS-u. Stoga je svima jasno da ukoliko se planovi o širokoj koaliciji ne realizuju, opozicija će, po ko zna koji put, sebi dati autogol.
Zašto je baš ova situacija sada posebno važna? Zato što su se crnogorski građani/ke suočili, samo tokom poslednjih mjesec dana, sa brojnim pogrešnim odlukama opozicionih partija, koje su prijetile da u potpunosti marginalizuju (ne samo) njihovu poziciju pred izbore. Dodatno, ne bi bilo prvi put, čak ni ove godine, da se SNP, uz demokratske floskule, povuče u poslednji čas i time dovede u pitanje već ”gotovu stvar”. Drugim riječima, nakon ovoliko “zavlačenja” i pogrešnih odluka, niko više nema pravo na grešku, odugovlačenje, pogrešne procjene i neodgovorno postupanje. U ovakvim okolnostima brze reakcije, manjak bombastičnih izjava i otvorenost za koaliranje su uslov svih uslova. Nažalost, još uvijek je izuzetno ograničen broj pojedinaca koji se mogu ovim pohvaliti.ž
Ipak, projektovana DPS dominacija još uvijek može biti djelimično osujećena. Opozicija, ujedinjena u mjeri u kojoj je to moguće, mora maksimalno iskoristiti projekat ”Vlade izbornog povjerenja”. Politički eksperiment koji je za naše uslove izgledao poput nemoguće misije sve više šteti DPS-u. Likovanje Đukanovića zbog dobijanja političkih poena ”velikodušnim pristankom“ na Vladu koju ne može u potpunosti da kontroliše i upornog odlaganja potpisivanja sporazuma, narušeno je neuspješnim pokušajem da natjera kontrolore na svojevoljni izlazak iz Vlade.
Opozicioni ministri i kontrolori moraju nastaviti da razotkrivaju i sprečavaju zloupotrebe. I, što je još važnije, moraju pojasniti dimenzije brojnih nepravilnosti i zloupotreba koje su već iznijeli u javnost. Konkretno, u kojoj mjeri problem sa ličnim kartama ugrožava regularnost izbornog procesa? Da li birački spisak može biti prečišćen do oktobra? Najzad, da li DPS i dalje krije spisak korisnika nekog od socijalnih davanja i druge važne dokumente koji predstavljaju temelj kupovine birača? Ako je to slučaj, bojkot izbora od strane svih opozicionih političkih partija je jedino rješenje koje se u toj situaciji nameće. Jednostavno je, zar ne?!
Bonus video:
