Jetke riječi su razmijenjene između Moskve i Podgorice tokom i nakon Samita NATO članica u Varšavi. Đukanovićev poziv državama Evropske unije da primijene energičnu strategiju prema Rusiji mnogima je ličio na basnu o kočopernom zecu dok, u društvu lava, ignoriše gladnog vuka. Ali, navedenom basnom bi se mogli našaliti samo oni koji ne znaju kako Đukanović politički funkcioniše.
Po pravilu, u sistemima u kojima jednovremeno funkcioniše i država i paradržava, autokrate jednim hicem uvijek gađaju više meta. Da podsjetim, u takvim sistemima isti (ne)ljudi povlače glavne konce i u državi i u paradržavi. Njihovo kameleonsko prilagođavanje situacijama, kroz tobožnje državno djelovanje u ime države i naroda, je da uvijek jačaju svoju ličnu vlast, lično bogatstvo i lični uticaj, ali sve to rade preko paradržavnog aparata.
Šta je navedenim pozivom državama Evrospke unije Đukanović želio postići? Tu dileme nema. On je svjestan razloga zbog čega lično ima strah od Rusa. Njemu je dobro poznato da ruski oligarsi imaju široke mogućnosti sticanja ličnog bogatstva, ali i da oni funkcionišu u državnom sistemu Ruske Federacije, prema kojoj ispunjavaju određene obaveze. Jednako kao što mu je poznato da crnogorski tajkuni mogu raditi to isto, ali bez obaveza prema crnogorskoj državi. No, poznato mu je i to da crnogorski tajkuni imaju striktne, ali prikrivene obaveze prema crnogorskoj paradržavi.
U najezdi ruskih oligarha na privredne i prirodne resurse Crne Gore, sve ono što je u tim špekulativnim poslovima stvarno uradila crnogorska paradržava, formalno je pokrila crnogorska država. Milo Đukanović je permanentno funkcionisao i u jednoj i u drugoj. Do detalja mu je sve poznato o svim robnim i svim novčanim transakcijama, kao što je svjestan da je sve to poznato i Rusima. Bilo mu je poznato, tada kao i danas, da su ruski oligarsi korupcijom i organizovanim kriminalom, okupaciju prirodnih i privrednih resursa sprovodili, kako iz ličnih, tako i zbog geopolitičkih razloga. Sve to (ne)ljudima crnogorske paradržave bilo je poznato i tada, kao što im je poznato i danas. Lična pohlepa za novcem ima neograničenu snagu, ali samo kod određenih profila ličnosti koje su Rusi dobro proučili. Zbog čega Đukanović sada tako reaguje? Zbog ličnog straha, jer je svjestan šta je sve Rusima poznato u vezi sa špekulativnim poslovima, kao što su mu poznati i načini kako Rusi rješavaju problem kada se osjete prevarenim.
Đukanović je mnoge žedne preveo preko vode, ali je naivno pomisliti da će mu to uspjeti i sa Evropskom unijom i sa NATO. No, njegov lični strah je toliki da se ne bi libio da zbog njega u ratni sukob uvede NATO i Rusiju. Godinama ponavljam da bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, čitava planeta može biti ugrožena. Đukanović je ozbiljno zabrinut zbog toga što ova teza (na svu sreću) postaje realpolitika.
Crnogorski populus u predizbornoj kampanji, druga je meta Đukanovićeve poruke. Istok ili Zapad, NATO ili Rusija, jedine su preostale istrošene političke podloge na kojima će DPS graditi svoju predizbornu kampanju. Sve njihove dosadašnje politike imale su veoma vidljiv rezultat - Crna Gora je do bola poharana, osiromašena, podijeljena i zavađena. DPS računa da će ponovo uzavreti ruska mitomanija i pravoslavni fundamentalizam, pa će na taj način opet dobiti alat za svekolike manipulacije. Ne isključujem mogućnost da će neki neosviješćeni, a politički nezreli, opet nasjesti na DPS podvalu.
Iako DPS tumor metastazira decenijama, lijeka za Crnu Goru ipak ima. Taj lijek je da na naredne parlamentarne izbore izađe najmanje 420.000a birača, bez obzira ko će za koga glasati. Treba znati da DPS ima svojih 165.000 zarobljenih birača i da je tom cifrom sve dosadašnje izbore rješavao u svoju korist, jer je rasutim glasovima i D'ontovom formulom namirivao sve ostalo. Izlaznošću na izbore brojkom od preko 420.000, DPS nikako neće moći da kompenzuje svoju inferiornost, kao i stvarnu želju građana za promjenama. Tada će DPS, kao i građani Crne Gore, konačno dobiti ono što stvarno zaslužuju.
Bonus video:
