Konstatujmo tri nesporne činjenice koje karakterišu današnje društvene odnose na planeti. Prvo, čovječanstvo nikada u istoriji nije bilo na većem stepenu tehnološkog razvoja. Drugo, nikada u istoriji ljudskog društva nije bilo manje međudržavnih ratova nego što je slučaj u posljednjoj deceniji. Treće, nikada u istoriji ljudskog društva čovjek - pojedinac (gledano sa svakog aspekta) nije bio tako ugrožen kao što je ugrožen danas, a da on sam ne može zaključiti od koga je ugrožen. Komparativnom analizom istorijskih parametara takav slučaj ćemo naći u prvim dekadama 20. vijeka kada su se jednovremeno pojavili velika recesija i fašizam, a posebno u vrijeme pojave nacifašizma. Uz navedeno možemo konstatovati još dvije istorijske činjenice. Prvo, od dolaska Adolfa Hitlera na vlast do početka Drugog svjetskog rata sve njegove zamisli i odluke (osim likvidacija neistomišljenika) su formalno i glatko prolazile kroz njemački parlament. Drugo, većina evropskih vlada se u početku politički udvarala tom istom Adolfu Hitleru smatrajući ga faktorom evropske pa i svjetske stabilnosti.
Godinama javno upozoravam da planetom haraju tri cunamija: prvo, neoliberalizam koji je najopakiji oblik fašizma što ga istorija pamti, a koji je težišno došao sa Zapada. Njegov operativni odrađivač je fatalno trojstvo sastavljano od sprege pojedinih multinacionalnih kompanija, nedemokratskih režima i mafija kao vojske organizovanog kriminala i korupcije; drugo, organizovani kriminal i korupcija koji težišno dolaze sa Istoka; i treće, naoružani fanatizam koji težišno dolazi sa Juga. Balkan je ukliješten između ta tri cunamija, Evropa će biti najveća žrtva njihovog rušilačkog dejstva, te, da bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, sjeverna hemisfera će biti svakojako ugrožena. Nije mi satisfakcija što više nisam usamljen u ovakvim tvrdnjama.
Više od jedne decenije javno tvrdim da je DPS Crne Gore kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija. Od dolaska te partije na vlast ona je imala (i još uvijek ima) apsolutnu vlast u svim granama njene ustavne podjele i apsolutističku vlast u svim sferama društvenog života. Nesporno je da je ta partija ravnoprano učestvovala u vlasti SRJ u vrijeme zločina u ratovima u Hrvatskoj i BiH. Nesporno je da je politika te vlasti izazvala međunarodne ekonomske sankcije koje su imale genocidne posljedice po stanovništvo SRJ. Nesporno je i to da je legalizovan šverc kao državni projekat što je, uz pljačkaški nagon vlastodržaca, proizvelo kulturološki i duhovni genocid kod većine stanovništva. Nesporno je i to da je ta ista vlast vršila (i da još uvijek vrši) pljačkašku privatizaciju državne i društvene imovine do nivoa zločina. Nesporno je i to da su svi zakoni u Crnoj Gori formalno usvajani kroz parlamentarnu proceduru. Nesporno je da na bilo čiji prigovor o nepoštovanju zakona DPS vlast uvijek ima isti odgovor “neka institucije sistema rade svoj posao”. Nesporno je i to da su lica iz tih institucija sistema najodaniji vojnici njihove partije pa ne treba da čudi što pravo i pravda nikada nisu dobili svoj epilog o navedenim zločinima.
Nesporno je i to da je Crna Gora školski primjer žrtve neoliberalizma kao fašizma i žrtve organizovanog kriminala i korupcije. Statistika DPS vlasti na sva zvona objavljuje rast BDP-a što je možda i tačno, ali je činjenica da većina stanovništva od tog rasta nema nikakvu korist pa je zaključak jednostavan - taj rast BDP-a ide u džepove izabranih familija. Većina grđana Crne Gore danas svakojako je uplašena od neizvjesne sjutrašnjice.
Nesporna je činjenica da desetine nerasvijetljenih likvidacija više ne zabrinjava niti vlast niti građane, jer vlast ne osjeća odgovornost, a građani su na to već oguglali. Njihova utrnutost na zločine tipičan je duhovni zločin. Nesporno je i to da Crna Gora ubrzano ide svojim evroatlantskim putem, da je vašingtonska i briselska administracija poistovijetila Crnu Goru sa Milom Đukanovićem i da se dijelovi tih administracija njemu čak i dodvoravaju. To ne treba da čudi jer je u neoliberalizmu kao fašizmu lobiranje najopasnija koruptivna radnja. Prisjetimo se da su se nekada, oni veoma moćni udvarali Adolfu Hitleru, dok su institucije sistema, kobajagi, radile svoj posao. Nema boljeg indikatora da je takvoj politici i takvom režimu došao kraj od činjenice da Skupština Crne Gore danas neodoljivo liči na Bundestag iz vremena Firera. Nema govora o početku građenja demokratske i pravno uređene države bez fizičkog odmicanja Mila Đukanovića iz njenog društveno-političkog života. Neminovno je da će se to i desiti bilo njegovim hapšenjem ili njegovim dezerterstvom, a ne može se isključiti i neki treći način. Nakon toga, briselska i vašingtonska administracija će prati ruke i od njega i njegove politike. Građane Crne Gore želim ohrabriti. Neminovno je da ovo slijedi.
Autor je general u penziji i analitičar geopolitike
blagoje.grahovac@yahoo.com
Bonus video:
