Što povezuje najmoćnije svjetske političare, milijardere i nogometne zvijezde? Što je zajedničko ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, kineskom Xiju Jinpingu, premijeru Islanda Sigmunduru Gunnlaugssonu, premijeru Davidu Cameronu, glumcu Jackieju Chanu i nogometašu Lionelu Messiju? Svi oni, naime, ili njihovi najbliži, koriste se ili su se u prošlosti koristili uslugama panamske off-shore odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca kako bi oprali novac i parkirali ga u poreznim oazama, izbjegavajući plaćanje poreza u svojim matičnim državama.
Afera nazvana “Panamski dokumenti” predstavlja jedno od najvećih curenja tajnih dokumenata u povijesti. Čak 11 milijuna dokumenata otkriva kako funkcionira globalna kriminalna odvjetničko-bankarska mreža koja svjetskim bogatašima - političarima, zvijezdama, sportašima... - osigurava zaštitu njihova bogatstva pred “pohlepnim” nacionalnim državama i njihovim poreznim službama.
Pošast izbjegavanja plaćanja poreza jedno je od glavnih obilježja našeg vremena. U posljednja dva desetljeća broj globalnih kompanija, koje za svoja sjedišta biraju zemlje s najnižim poreznim stopama, porastao je s nekoliko tisuća na više od 60 tisuća. Nedavna afera LuxLeaks otkrila je kako su velike korporacije u dogovoru s luksemburškom vladom i bankama uspješno godinama sudjelovale u poreznim utajama.
Najimućniji koriste sve legalne mogućnosti i rupe u zakonodavstvu kako bi izbjegli plaćanje poreza, a u tome im svesrdno pomažu najveće banke i njihovi eksperti koji znaju kako funkcionira 60-tak poreznih oaza u svijetu. Procjene o tome koliko je svjetskog bogatstva skriveno u poreznim oazama različite su, no i one skromnije uvjerljivo tvrde kako ondje završi čak trećina stvorenog bogatstva u svijetu.
Riječ je, naravno, o izravnom udaru na nacionalne proračune. Što je veći iznos utajenog novca, manja je porezna baza iz koje se financiraju javni servisi. Suočene s golemom poreznom evazijom države su prisiljene rezati proračunske izdatke za socijalu, zdravstvo, nezaposlene...
Afera “Panamski dokumenti”, međutim, otkriva nam još nešto. Tajni dokumenti o nezakonitim transakcijama 128 svjetskih moćnika objavljeni su zahvaljujući pothvatu uglednog njemačkog dnevnika Süddeutsche Zeitung, koji je udružio snage s više od stotinu dnevnih listova diljem svijeta. U projektu je sudjelovalo čak 376 novinara iz 76 država. Bez ozbiljnog i istraživačkog novinarstva, dakle, ni ovog velikog otkrića ne bi bilo. Predmet istrage su najviši političari, koji se ujedno i najviše zaklinju u borbu protiv korupcije, pa je jasno da bez neovisnih medija od ove priče ne bi bilo ništa.
Vidimo i da su i ovog puta u “istraživačkom pothvatu stoljeća”, kako ga nazivaju, sudjelovali uglavnom novinari tiskanih medija, premda su upravo oni u najvećoj krizi. Time je tiskano novinarstvo ponovno potvrdilo svoju vitalnost i relevantnost, bez obzira na to što se u današnjem digitaliziranom i estradiziranom svijetu doslovce bori za goli opstanak. Stoga ova afera i nama šalje znakovitu poruku povodom rasprave koja je nastupom nove vlasti otvorena u Hrvatskoj: naši bi političari vjerojatno preživjeli u zemlji bez slobodnih novina i novinara, ali takva bi zemlja bila puno lošije mjesto za njezine građane.
Bonus video:
