Minulih dana svjedoci smo opravdane reakcije mladih aritekata - Udruženja “Kana” u Podgorici, kojima su se pridružile i starije kolege, a među njima i poznati arhitekta Pavle Popović i arhitekta Andrija Markuš, zbog početka izgradnje solitera uz sami hotel “Podgorica”, uz hotel kojeg je projektovala poznata arhitektica pokojna Svetlana-Kana Radević, čije je arhitektonsko rješenje dobilo zasluženo priznanje, "Borbinu" nagradu.
Nažalost, sve to nije bilo kao saznanje dovoljno nekima koji se bave ili bi trebalo da se bave ozbiljno strukom, te svako crtanje i izgradnja tamo gdje nije mjesto po nečijoj želji novih objekata nema ni smisla ni opravdanja, jer bi narušilo postojeću kompoziciju izgrađenog arhitektonskog kompleksa i izmijenilo postojeću fizionomiju prostora i okoline, a uz to, to je zemljište vlasništvo 1/1 manjinskih akcionara A.D. OG “Gorica” iz Podgorice i to oni smatraju atakom na njihovu imovinu.
Nažalost, sve ovo nije bilo dovoljno onima kojima propisi, urbanistička rješenja i saglasnosti, a nekima i zakon, nijesu prioritet, već želje i namjere onih struktura ili pojedinaca koji imaju novac.
Naravno, nije sporno da novac opredjeljuje i ima moć, ali je upitno, kako i gdje i na koji ga način usmjeriti i upotrijebiti tamo gdje je to neophodnoi gdje ima smisla i opravdanja, što u ovom slučaju kao i slično u nekim drugim, zasigurno, nema. Zato su mlađe kolege više nego u pravu, a i svi oni koji im u tome daju podršku, što insistiraju da se prestane sa nasiljem nad strukom i obustavi gradnja započetog objekta.
Ovom izgradnjom vrši se direktni atak na autorsko djelo i dio kulturne baštine Podgorice i Crne Gore. Podsjetiću vas, poštovani građani, a i svi svjedoci smo toga; da smo u posljednjih 26 godina devastirali i obezvrijedili mnoga istorijska, kulturna i spomenička nasljeđa, kao dio antifašizma, koja su nam ostavile prethodne generacije, navešću samo neke: Stara varoš, naša Baščaršija, bioskop “Kultura”, hotel “Crna Gora”, Sveti Stefan, Kraljičina plaža, ostrvo Mamula i mnoga druga mjesta po našoj prelijepoj državi, a zašto?
Koji su to viši narodni i državni interesi bili i jesu da ih se tako lako riješimo, porušimo, prodamo ili izdamo bjelosvjetskim nakupcima za neke kratkoročne dobiti, ne videći pri tome da dugoročno nanosimo sami sebi ogromne štete, pa ako hoćete i posljedice za dolazeće generacije. Zar su naši preci bez razloga sve ovo čuvali, a mi smo danas riješili da ih stavimo na doboš i rasprodamo svakome ko god navodno ima pare. Nažalost, mi kao društvo, a posebno struka sa časnim izuzecima, nijesmo dovoljno uradili i ukazali na sve ove probleme.
Zapravo, šta je u pitanju - egoizam, pohlepa ili pak neznanje, odnosno prepoznatljivo naše ćutanje po onoj narodnoj brigo moja pređi na drugoga.
Zašto i zbog čega sve to: imamo li mi u Podgorici i Crnoj Gori previše kulturnih dobara pa želimo da ih se što prije otarasimo, ili pak svi zajedno nemamo dovoljno odgovornosti da ne kažemo i društvene kulture da to prepoznamo i sačuvamo, ili je pak nešto gore u pitanju? Vidjećemo, vrijeme je majstorsko rešeto. Bilo kao bilo; moramo se svi zapitati: zar nečije pare i moć mogu da budu važnije od kulturnog nasljeđa jednog naroda i države? Zar kultura nije kamen temeljac civilizacije jednog društva?
Bonus video:
