Uvođenje obaveze organizovanja javne rasprave za sve zakone, kao i raspisivanja poziva za učešće zainteresovanih strana u radnim grupama koje rade na pripremi ovih propisa, predstavljaju napredak u regulisanju javnih konsultacija u Crnoj Gori. Ovo zato što je Evropska komisija prioritetima za početak pregovora 2010. godine poručila Vladi: u Evropsku uniju možete samo sa uspostavljenim i efikasnim okvirom za aktivno učešće civilnog sektora u procesu kreiranja javnih politika.
Danas, pet godina kasnije, zatvaramo ovaj okvir i krug unapređenja vraćajući se na početak i praksu uključivanja zainteresovanih strana: kad, koliko i kako Vlada želi. I kad god se odstupi od onoga što predviđaju obavezujući propisi u ovoj oblasti obrazloženje je bazirano na potrebi hitnog usvajanja akta, ili je, najčešće, na nivou ”zašto-zato”. Drugim riječima, zar je potreban valjaniji argument od sile?! Ovu ocjenu zasnivamo na načinu pripreme nekoliko važnih propisa tokom 2015. godine. No, krenimo redom.
U martu je javnost, nakon višegodišnjeg kašnjenja, upoznata sa nacrtom Zakona o javno-privatnom partnerstvu. Ministarstvo finansija je predvidjelo da se o ovom zakonu ”javno raspravlja” 20 dana, bez obzira na to što Uredba kaže da rok mora biti dvostruko duži. Vremenski okvir je produžen tek nakon što je Institut alternativa javno na ovo ukazao. Usmena rasprava je bila zatvorenog tipa, tj. pristupili su joj samo oni koji su za nju i dobili poziv. Nakon što je ovaj dokument oštro iskritikovan od strane eksperata, civilnog sektora, lokalnih samouprava, Skupštine, Državne revizorske institucije, pa i same Evropske komisije, javnost nije dobila bilo kakvu povratnu informaciju o pristiglim predlozima, niti u kojoj je fazi priprema ovog zakona. Nije dostupno šta je to Evropska komisija imala da kaže o ovom nacrtu, kao što ta mišljenja nisu javna ni za sva druga zakonska rješenja do sada. I, dok su ”lakovjerni” mislili da nam predstoji rad na novom tekstu u procesu gdje je svaka podrška dobrodošla, prije nekoliko dana u novinama je osvanula najava potpredsjednika Vujice Lazovića kako će Vlada raspravljati o Nacrtu zakona o JPP do kraja godine. Nekoliko godina kašnjenja sa utvrđivanjem nacrta, potpuna tišina od marta i na kraju žurba da se predlog zakona utvrdi u poslednjoj nedjelji decembra.
Nakon što je istekao prethodni strateški okvir za razvoj sistema javnih nabavki, Ministarstvo finansija je u junu formiralo radnu grupu za izradu nove strategije. U novembru je zainteresovana javnost pozvana da se uključi u set javnih konsultacija preko društvenih mreža. Poziv nije objavljen na sajtovima Uprave za javne nabavke i Ministarstva finansija. Štaviše, tokom trajanja ovih događaja tekst nacrta strategije nije bio javno dostupan već smo ga naknadno našli na sajtu Opštine Berane, pa se postavlja pitanje o čemu se govorilo i na koji način su zainteresovane strane mogle da doprinesu kada nisu imale uvid u tekst o kojem raspravljaju. Dodatno, nakon ovih ”javnih konsultaciija” nadležni organ nije dužan da sačini bilo kakav izvještaj o eventualnim pristiglim predlozima, budući da ovo nije bila javna rasprava definisana uredbom.
Za razliku od strategije za razvoj javnih nabavki, o centralnom dokumentu za reformu javne uprave je organizovano nekoliko javnih događaja. Za sada, bez nekog konkretnog pomaka kad je kvalitet ovog dokumenta u pitanju. Poslije prve ”runde” konsultovanja, Ministarstvo unutrašnjih poslova je u izvještaj uključilo samo ”dopadljive” predloge bez obrazloženja zašto druge pristigle sugestije ne mogu biti prihvaćene.
NVO sektor je, dalje, pozvan na predstavljanje Nacrta programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji za period od 2016-2018. godine u trećoj nedjelji decembra. Na pitanje zašto dokument nije objavljen prije prezentacije, odgovor je bio da je finalizovan neposredno prije predstavljanja. Preciznost ”u minut” kad treba izbjeći otvorenu diskusiju.
Najzad, najslikovitije objašnjenje suštine problema i pravaca za unapređenje izrečeno je na nedavno održanoj konferenciji Centra za razvoj nevladinih organizacija. Na pitanje kako predstavnici NVO u pregovaračkim radnim grupama mogu da doprinesu procesu pregovora u poglavljima 23 i 24 ako su sjednice Savjeta za vladavinu prava, koji utvrđuje pravce za unapređenje problema u ovim oblastima, zatvorene za javnost, potpredsjednik Duško Marković kaže: ”To je politički kolegijum na nivou ministara, NVO tu nema mjesta”. I to vam je to: ne možete biti uključeni zato što ne možete biti uključeni. Tačka.
Autorka je koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa i članica Radne grupe za poglavlje 23
Bonus video:
