Kampovao sam mnogo puta, iskusio vlažnu zemlju, stijene, pijesak i šljunak, i podmetač pomaže, bilo da je stari vojni ili na naduvavanje, ali ipak, ne spašava.
Nikad nisam kampovao na asfaltu, vjerujem da je najteže, i da dugoročno stradaju kičma i bubrezi. Naši protestanti dobiće po bubrezima, iako taj naziv obično važi u situaciji kad frustrirani policajac djeluje pendrekom po tijelu građanina.
Policija je lukavo dizala tenzije i nagovještavala nužnu samoodbranu i prije nego ih je iko i pomislio napasti. Nisu se prepali, već su unaprijed izgrađivali opravdanje.
Imajući u vidu kako se organizovala opozicija i kakve je proteste priredila, moglo je da prođe i bez policije, jer je naša opozicija stvorena za promašaj, to je prava njihova misija, a posvećeni su joj već četvrt vijeka, svi.
Žao mi je sve iskrene ljude koji su spavali na asfaltu, baš zato što zbog neorganizovanosti i otsustva harizme i ideje naših opozicionara se energija gladnog i zgađenog naroda još jednom prosula u prazno.
Sajt je dobar, akcija live streaming takođe, ali se ne mijenja mozak naših potencijalnih ljudi od promjene. Mediji iz Hrvatske i iz Srbije su protest ocijenili kao anti-Nato, što ide na ruku vlastima, iako to nije bio cilj mnogih ljudi koji su se okupili. Glad je problem, primaran.
Nisu to umjeli da prezentuju ni našoj javnosti, a ni regionu. Glad. Samo glad.
Imali su dvadeset i pet godina da pripreme protest, ali su omanuli. Možda zato što ipak naši političari iz opozicije i ne znaju za glad, njihov opozicioni frižider je pun. Neki od njih stigli su na scenu kao mršavi i vitki, a sad su se užirili, drob nabrekao i gura košulju, liče na Šešelja.
Da su gladni grizli bi, išli bi prvi, ostali bi vidjeli da su iskreni i pratili bi ih. Dobili su pažnju medija, sad imaju o čemu godinu dana da govore u parlamentu. Ako su razbijeni, sami su krivi, imali su četvrt vijeka da upoznaju protivnika. Ali nisu ni gladni ni iskreni. Narod je gladan.
Bonus video:
