Od mudrih ljudi često se čuje prijekor upućen nekome ko ima, a ne zna: „Eto, Bog mu dao, a on ne umije“. Ta misao je prikladna za Igalo, kako kažu, najljepšem boko-kotorskom zalivu. Niđe kao u tom, Bogom danom, ćošku crnogorske obale, nije vidljivo nestajanje i nastajanje, ljepota i bahatost, ljudskost i oholost. Možda je Igalo pošljednji komadić crnogorske obale đe se ljubaznost prirode pretvara u drskost otimača njene ljepote. To je pošljednje utočište „trudbenika“ koji su navikli da komuniciraju sa prirodom bez posrednika koji im prodaje njihovo. Saćerani su da „planduju“ pod ogromnim krošnjama stoljetnih stabala, na posjedu Instituta, ispod oronule Titove vile i zapuštenog i ograđenog parka. Na komadiću obale koju još nijesu stigli da otmu i žičanom ogradom naprave poslednji zabran slobodnom pristupu obali igalskoj.
Samo, još na tom parčetu, od novootvorenog hotela Palmon Bey SPA, do ušća rijeke Sutorine, “trudbenici“ grabe poslednji slobodni besplatan udisaj igalskog vazduha i sopstvenim rukama primjenjuju peloidnu terapiju. Za njih, nekoliko stotina sćukanih u hladovini, cijena ležaja u ogradi jednaka je cijeni njihovog dnevnog obroka. Spremni su da podnose i neuređenost plaže, bez tuševa i bez kabina za presvlačenje, samo da ugrabe još koji trenutak blagodeti neotete ljepote crnogorskog mora. Svjesni su svoje nemoći prema oholosti onih koji su spremni da otmu sve, i unovče sve. Na tom prostoru, jedina, izdaleka vidljiva, informacija, ispisana crvenom masnom bojom je „WC-50 centi“.
Umorni Institut
A Institut Simo Milošević je umoran od svoje veličine i „ljepote koja prolazi“. Sve više liči na iskorištenu, pa ostavljenu, vremešnu damu, kojoj ponos ne dozvoljava da mjerka bilo kakvu zgodnu priliku. Rekoše, dobio je Institut vilu Galeb, koja je decenijama bila prepuštena nebrizi i nemaru. Tek je sada prikazuju radoznalim posjetiocima, za dva eura, da vide Titov „luksuz“. A on, nije ni blizu luksuzu današnjih tajkuna koji prodaju i otimaju ljepote crnogorskog mora. Sve će se to prodati kad nađu kupca, reče ljubazni vodič, a novi vlasnik će sve to porušiti i napraviti nov luksuz, po cijeni koju će moći da koristi jedva 5% građana Crne Gore.
Tako će se otuđiti i dio prošlosti crnogorske kada su crnogogorski patriote iščupale Crnu Goru iz velikodržavnog unitarizma i među prvima u Evropi pokazali antifašističku solidarnost. No oni koji forsiraju elitni turizam ne gledaju Čovjeka, oni samo sabiraju prihod. Za njih, oni koji se zadovoljavaju hladom drveća i hranom iz brašnjenika, na prostirkama bez ležaljki - ruže elitnost. Njih, na stotine običnih „trudbenika“-turista, konvertuju u jednog elitnog. Oni su poželjni samo za tekućim trakama, u rudnicima, u šahtovima kanalizacije i u prljavoj tehnologiji. Od njihovog otuđenog rada elitini menadžeri prave profit i postaju „elitini“ manipulatori.
A mladi bračni par sa bebom, koji je daleko od Elite, neđe oko 20 sati, moli ključara igalske plaže da ih puste na obalu samo da naprave snimak sa bebom - ma, vele, nema šanse, niko ne smije da remeti poređane ležaljke koje sjutra čekaju elitne goste, one, koji mogu da plate dnevni boravak u elitnom turizmu i preko 100 eura?
Dan državnosti Bijaše tih dana Dan državnosti. Glavni praznik Crne Gore. Hiljadugodišnja esencija „čojstva i junaštva“ brojnih generacija sadržana je u državnosti Crne Gore. Vrijednost prošlosti i sadašnjosti i zalog za budućnost. Izvor nacionalnoj svijesti i identitetu Crnogoraca, temelj patriotizmu građana Crne Gore. Vertikala i za Otadžbinu i za Domovinu i za onu „od Boga i od Države“. Predsjednik Crne Gore se toga Dana u Prijestolnici pozva na noseće dinastije crnogorske državnosti, ne pomenu četvorodecenijski period čiji su „dinast“ bili građani Crne Gore-patriote, onu oslobodilačku i antifašističku i obnoviteljsku. Onu, čiji potomci danas mole ključare plaža mora svoje Države, da ih puste da i svojim čulima osjete ljepote „zaključane“ Domovine.
U Igalu ni jedan događaj, ni jedan gest, ni jedna zastava, ne obilježi taj Praznik. Jedino Norvežani, stari gosti Instituta, iz poštovanja, za taj Praznik nijesu imali terapiju. Tog Dana njihove agencije ih vode da pogledaju crnogorske znamenitosti. A šta je sa građanima Igala i domaćim gostima, ko o njima brine, imaju li oni Praznik, poznaju li oni znamenitosti Crne Gore i da li se neko brine o tome...?
Elitni turizam i elitni “patriotizam”
U jednoj državi, bivšoj jugoslovenskoj republici, uspjeli su ni od čega napraviti nešto, i to nešto nude marketinški toliko dobro da formiraju pozitivne stavove posjetilaca. Za njihov državni praznik, dan Osamostaljenja, ponudili su uz švedski sto još po čašu vina. Sitnica, ali da se zna da poštuju i cijene svoje. Svuda sa mjerom i kulturnim nivem i sadržajem.
Ta digresija samo potvrđuje da je crnogorski elitni turzam neđe “zaturio“ običnog Čovjeka-patriotu, crnogorskog građanina i njegovu dušu. Stvara se masovna iluzija da se iz opanaka i krplji sa mjesečnom platom od 300 eura, može direktno ulećeti u elitne jahte, SPA centre i raskoš. Može, ali samo sa elitnom opsenarskom manipulacijom onih koji su na rubu pristojne egzistencije. Elitna manipulacija elitne manjine u CG proglašava elitnim sve ono što joj koristi. Stvarnost se pretvara u fikciju. Takva elitnost otuđuje Čovjeka-trudbenika od rezultata svoga rada, a crnogorskog građanin od prirodnih ljepota sopstvene i države-domovine-otadžbine. Time ga otuđuje i od Patriotizma i „od Države“.
I dok visoki turizam za elite zapostavlja turizam za mase i čini ga dostupnim samo pojedincima visokog standarda, čine se pokušaji da se nametne i patriotizam elita, kao mjera patriotizmu masa. Očekuje se da nesvjesno-iluzija ovlada masama i da „trudbenik“, npr. iz Pljevalja, uživa kada zamišlja kako se elita njegove države razgaćena brčka u ograđenom elitnom SPA centru u moru njegove Otadžbine.
Tako se gasi najsvjetlija zublja koja je potpaljivala masovno patriotsko crnogorsko nasleđe. Koja je vijekovima osvjetljavala pravi put Crnoj Gori i Crnogorcima. Zatamnjuje se činjenica, da je Crnu Goru masovni patriotizam njenih građana, kroz vijekove, i hranio i branio, a elite su se, po pravilu, kad god je bilo gusto, sklanjale sa svojim kapitalom. Bez masovne samosvijesti građana, patriotizam gubi etičnu održivost a samosvijesti nema bez socijalno-humanog ambijenta dostojnog za život Čovjeka.
Iz vizure igalske socijalno-političke laboratorije, lakše je razumjeti, politički incident kada četnički vojvoda u zahvalnost što je postao počasni građanin Berana, u „brk“ crnogorskom predsjedniku, izusti da se Crnogorci ne smiju odricati „srpske ideje od Nemanjića i kosovskog boja“. Naš predsjednik to oćuta. Ili se složi?
Ne bi nas iznenadilo da i turski predsjednik nešto slično izajavi, pa i oni su bili osvajači Crne Gore kao i Nemanjići.
Elitni „patriotizam“ je destrukcija moralno- političkih vrijednosti crnogorskog nasljeđa koji se zamagljuje parolom “građanin svijeta“, “globalizacija“, “postmodernizam“, “kosmopolitizam“ i sl. što je čista besmislica, bez konteksta svjesnog i kolektivnog nacionalnog i državotvornog identiteta, prvo sa svojom nacijom, državom i Otadžbinom.
Konačno, postade jasnije zbog čega za Dan državnosti crnogorske, u Igalu 2015. godine ni jedan znak patriotizma ne bi viđen. Da bar opomene da je praznik među nama... Tako je to kad se zaboravi Čovjek-Patriota i Rodoljub. Kada je i nacija i država sve manje u funkciji interesa građana, a sve više u interesu elita.
Bonus video:
