Dule Knežević se na jednom sajtu koji neću imenovati tretira kao zatop. Mjere čovjeku koliko je masti i vodenog loja izmuzao iz sebe. Osim što je to klasična tehnika za dehumanizovanje protivnika, moram reći da je zabavno saznavati o vodenom loju.
Čovjek uči dok je živ i ako ne doručkuje, može slobodno da čita dalje. Mislio sam da je loj jedno a voda drugo, i da loj pliva po vodi kao ulje, ali eto prevario sam se. Mislio sam i da je Ski-resort Kolašin 1450 a.d. turistička kompanija, ali eto, na sajtu koji su osnovali, saznajem da je Knežević odstranio dvije trećine crijeva, što bi valjda trebalo da mi ga ogadi.
Tako funkcioniše naci-propaganda, nađu ti klempavo uvo ili mutavu babu i onda iz toga izvlače genetske i političke zaključke. Nađu neki polovni skijaški sajt, i na njemu počnu orgije. Za smučare nije toliko važno što je prošle sedmice umro Nikenen, ali zato Duška Kneževića razlažu na čvarke i sitna crevca.
Ko su ovi kanibali ne znam, ali drago mi je da postoje, jer na taj način formiram mišljenje. Da nema tih ćutuka iz mraka, kako bih se snašao u ovom ratu? Sa jedne strane lopov, sa druge lopovčina.
Ali onda vidim vodeni loj i kantu liposukcijom izuzetog želatina, i za mene Duško Knežević postaje prepodobnik. Dule stolpnik. Sva njegova črevougodija mi se čine kao mali grijeh, kad vidim ko mu radi o glavi.
Da se ne zajebavamo. Ljudi koji pišu o digestivnom traktu rade direktno za predsjednika jedne države. Ta se država zove Crna Gora. Predsjednik se zove Milo Đukanović. Državna funkcija je na taj način zaprljana i isprskana ne samo vodenim lojem, nego krvlju i sraćkom, pa se mora odmah očistiti. Ali više nisu devedesete, pa se ne može čistiti kešom.
Nema tog domestosa i nema nazad. Na ovaj način voditi državu, drugari, malo ste se zajebali. Ne može trideset godina baš na strahu da se vlada, pa sve da vladaš miševima. Neđe mora da pukne, a kurva sudbina odredi da ti disident bude bankar. I to debeli bankar, pohlepni bankar, simbol kapitalističkog zla. Pa kad osmotriš da će raja prije da povjeruje i takvome, onda shvatiš koliko su ti sačekuše postale providne.
Način na koji podzemni likovi brane Mila Đukanovića njegova je greška, jer ovdje već radi stomak. Baš to što vagaju Di Keju, posjeduju svi ljudi. Stomak. Sjećam se fenomenalnog objašnjenja košarkaškog sudije Ljuce, kad su ga pitali kako odredi je li igrač napravio korake. Ne znam tačno, ali presječe me nešto u stomaku.
Stari i novi informeri, pinkoidi i srodni medijski nobl, direktno služe predsjedniku jedne države. Ta se država zove Crna Gora. Po britanskom Ekonomistu - hibridni režim. Po Fridom hausu, djelimično slobodna zemlja. Predsjednik se zove Milo Đukanović, i počeo je naveliko da smeta.
Ok, polako, možda medijski snuff dobro radi na zastrašivanju protivnika, ali problem je što su to metodi protiv čovječnosti, i unose nemir. A niko ne voli nemir, posebno u politici. Naročito ako si lider, valjalo bi da budeš stabilna sila u kojoj dešavanja nalaze uporište.
Gledao sam davno Đukanovića kako ulazi u Buda bar, i ličio je na Budu. Spuštenih ramena i kao oduzetih ruku djelovao je potpuno pasivno, ali gdje god se pomjerio, nastala je akcija, komešanje i škripa stolica.
Preporučujem Sorentinov film „Il Divo“ o Đuliju Andreotiju. Ista stvar, vidiš čovjeka na točkićima, svedenog samo na pojavu, ali iz te njegove nepomičnosti izlazi moć i oko njega lete glave. E sad pogledaj Đukanovića kako se praćaka, i biće ti jasno.
Čak i ako Duško Marković nema statičnu snagu koja mu se ovih dana pripisuje, ovako bih razmišljao da sam u dpsu: „Hm, pustili su niz vodu poštenog udarnika Miga Stijepovića, znači i mene mogu da puste niz vodu. Treba nam neko pouzdan, ali da ne proizvodi ovolike probleme. Neko na položaju, ali da ga ne love.
Evo, ovaj Duško, tu je godinama, sve zna, sve prati, udba, klanovi, a ne pleka se previše u afere. Ipak je on broj 2. Bolje neka se Milo skrajne neko vrijeme“. Itd. Gotova priča. Realnost partijskog odbrambenog mehanizma. Ne moraš biti član da bi razumio.
Lično sam tako izgubio vlast na odjeljenskim izborima u sedmom razredu. Razbila me neka afera. Odjednom kao da su se promijenili ljudi oko mene. Kao da se sve promijenilo. Izdali me i sekretar i blagajnik. Te godine Milo Đukanović je došao na vlast. E vala je došlo vrijeme da odjebe.
Bonus video:
