Nevladina organizacija “Euromost” objavila je vijest da je sjever Crne Gore do početka ove godine napustilo 3.500 stanovnika. Naveli su i odredišta, uglavnom zemlje EU, ponajviše Njemačka i Luksemburg. Glavni razlog migracije su, kažu u saopštenju, nezaposlenost i teška ekonomska situacija. Nijesam mogao da vjerujem - ovoliki broj migranata za samo četiri mjeseca. Iz Crne Gore se odlazilo odvajkada, uglavnom iz ekonomsko-socijalnih razloga, ali ne u ovolikom broju i u kratkom vremenskom intervalu. Sumorne su prognoze i za naredni period. Činjenica da narod odlazi ozbiljno opominje.
Razumijem stanovnike Libije, Sirije i Iraka gdje bijesne krvavi građanski ratovi, što spas traže u zemljama EU. A što se to dešava u Crnoj Gori, jedinoj našoj domovini, koja sve više stremi evropskim vrijednostima i na dobrom je putu da to i ostvari. Ekonomska situacija, posebno visoka stopa nezaposlenosti, primorava ljude da napuštaju domovinu u potrazi za boljim životom. I nije to od juče. Izgleda da nam je sudbina pečalbarenja postala usud. Prve veće migracije ekonomskog karaktera dešavale su se krajem XIX vijeka, zatim pred I svjetski rat, kao i poslije njega. Tokom tih iseljavanja, glavno odredište bile su zemlje Sjeverne i Južne Amerike i Australija. Iseljavanje je nastavljeno i poslije II svjetskog rata u komunističkoj Crnoj Gori, ovaj put u zemlje Zapadne Evrope.
Posebno zabrinjava stanje na sjeveru Crne Gore. I nije to od juče. Statistika je veoma sumorna - broj stanovnika u mnogim opštinama na sjeveru rapidno pada. Posebno je katastrofalna situacija na seoskom području. Tamo su danas uglavnom rijetka staračka domaćinstva, škole zatvorene, a nekada bogati stočni fond je desetkovan. Stagnacija sjevera nije od juče. Još 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka, usljed tada promovisanog koncepta ubrzane industrijalizacije narod sa sjevera, posebno seoskog područja, masovno je odlazio u gradove i zapošljavao se u industriji. Sem toga, tadašnji Titograd i primorje su bili vrlo interesantni. U tim godinama iz Fonda za nerazvijena područja (FNP) ulagalo se u sjever Crne Gore, posebno u velike privredne i infrastrukturne objekte, pa je to, donekle, i zadržavalo narod. Veliki privredni kapaciteti, a prije svih energetika, rudarstvo, šumarstvo, drvoprerada i tekstilna industrija, uspješno su poslovali, pa je to na izvjestan način vezivalo lokalno stanovništvo da tu i ostaje. A onda je došla 1991. godina, početak dezintegracije bivše države. Krvavi rat u okruženju, pa onda i ekonomske sankcije za nekoliko godina srušili su dotada relativno uspješnu privredu. Narod je masovno ostajao bez posla, sela su ostajala bez stanovnika, škole pozatvarane, stada desetkovana. To je bio i početak drugih nevolja koje sve više eskaliraju. Zato i nije čudo što nam se ovo dešava, a plašim se da ne bude i lošije. I umjesto postepenog ujednačavanja regionalnog razvoja imamo suprotan proces.
Šta preduzeti? Jedan gradonačelnik sa sjevera ni manje ni više nego prozva državu, da je ona ta koja treba da spriječi dalju devastaciju sjevera, a samim tim i zaustavi iseljavanje. Prozva i lokalne samouprave, ali dosta stidljivo.
Gospodine gradonačelniče, država ste Vi, Vaši ljudi sa sjevera, koji godinama sjede u parlamentu i Vladi, godinama pokrivaju visoke pozicije, kako u komunističkoj vlasti tako i danas. Šta su uradili da ne dođe do ovog? Jedini cilj im je bio da se domognu glavnog grada i da se dobro uhljebe. Isti je slučaj i sa mladim visokoškolovanim kadrovima, od kojih se većina nikada nije vratila u svoj rodni kraj da pomogne njegov razvoj. Prema statistici, u Crnoj Gori ima najviše doktora nauka koji su porijeklom sa sjevera. Od II svjetskog rata pa do danas urađene su desetine studija o regionalnom razvoju Crne Gore, gdje je posebno akcentovan brži razvoj sjevera. Vlada Crne Gore je u skoro svim svojim sazivima i u svojim agendama apostrofirala ovo pitanje, ali do sada ništa konkretno nije značajnije urađeno. Možda će izgradnja auto-puta, ali samo kada bude kompletiran, značiti početak jedne nove epohe u razvoju sjevera, ako ne bude kasno. Kažem možda, zbog svih neizvjesnosti koje očekuju Crnu Goru, posebno njene finansije. Iskreno se radujem auto-putu, a plašim se da nije izabran pravi momenat za njegovu izgradnju. Ali nadam se da će ova i naredne vlade shvatiti da bez jednog dinamičnog razvoja u narednom periodu, što pretpostavlja stopu rasta BDP od 7-8%, kao i dalje fiskalne konsolidacije Crne Gore, neće biti u stanju da narednih desetak godina održi stabilnost finansijskog sistema. Kako zaustaviti iseljavanje sa sjevera? Biće teško, a propušteno je više od pola vijeka. Ne želim da govorim o resursima sjevera jer je o tome sve ispričano. Nema danas na zemaljskoj kugli parčeta zemlje koje raspolaže takvim resursima, a da na istom živi toliko malo stanovništva. I zaista, ako smo iscrpli sve metode da riješimo problem, a iskreno mislim da smo malo uradili na tome, uradimo isto kao sa auto-putem, donesimo zakon o razvoju sjevera. A to znači da se formira posebni fond za razvoj, sličan nekadašnjem FNP.
Izvori sredstava po odgovarajućem procentu izdvajali bi se iz sredstava za investicije kako inostranih, tako i domaćih investitora - isključivo namjenski. Zato, gospodo političari, privrednici i uvaženi intelektualci sa sjevera, skrasite se na pradjedovskom ognjištu i vezujte svoju sudbinu za svoj kraj. Ne dozvolite da daleke 2040. ili dalje sjever potpuno opusti, pa da namjernici ili putnici koji se nađu na tom području konstatuju: “Ipak je nekada ovdje bujao život, a danas...”. Zato ostanite ovdje, što reče veliki pjesnik: “Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati, ko što ovo grije”.
Autor je dugogodišnji privrednik
Bonus video:
