Nakon što je u slučaju „Zavala“ Svetozar Marović izbio u prvi plan, indirektno, kao moguća prva krupna riba korupcije za hapšenje, što bi, podrazumijevalo se, zadovoljilo Evropu na našem putu ka EU, „lopta je spuštena na zemlju“. Brat potpredsjednika DPS-a iz Budve (Dragan Marović) i bivši gradonačelnik (Rajko Kuljača) su u javnosti označeni kao mogući krivci, ali i taj sudski postupak je umalo pred krahom. Svetozar Marović je u to vrijeme imao nekoliko „prijetećih“ autorskih tekstova u kojima je crtao sebe i svoju porodicu/prijatelje kao kolateralnu štetu političkog obračuna sa njim. Ubrzo je uslijedilo pomirenje, a nakon što je Đukanović ponovo izabran za predsjednika vlade (naslijedivši Lukšića) Marović je u stvari postao v.d. predsjednika DPS-a, odnosno, glavni koordinator. Da li je slučaj “Zavala” ključan za obračun sa Marovićem ili je uz one manje, zbog kojih je politički postradao i poslanik Đorđije Pinjatić, bio samo okidač za nešto mnogo krupnije što se krilo iza?
Budvanski poznavaoci prilika kažu da je Zavala bila samo dobar i opravdan motiv tadašnjoj tužiteljki Ranki Čarapić da krene na Budvu. Đukanović je, međutim, tako sprečavao Marovićev „posao vijeka“ u Crnoj Gori.
„Projekat Buljarica“ daje sve odgovore!
Sada već daleke 2008. crnogorski Ekonomist je objavio:
„Predstavnici francuske kompanije Finansijer Imo- bilijer boravili su proteklih dana u Budvi i razgovarali sa predstavnicima opštin- skih vlasti o izgradnji turi- stičkog kompleksa u Bulja- ricama, u blizini Petrovca. Francuska kompanija je izrazila spremnost da uloži čak 12,5 milijardi eura...“
U tekstu je dalje pisalo: „Francuzi su ovaj projekat nazvali Montesa i smatraju da bi i pored ogromnih ulaganja bio izuzetno profi tabilan i brzo isplativ. “Montesa” bi imala desetak hotela, kazina... golf terenom... Predviđeno je da bogati gosti jahtama mogu da dođu do vile u kojoj su smješteni. Predstavnici kompanije iz Bordoa smatraju da će tako Buljarica biti ljepša i od Monte Kar la, a najviše će ličiti na luksuzno špansko ljetovalište Emporia Brava... Mada je pri je četiri godine predstavljen projekat “Buljarica virgin bay”, kojim je predvi đena izgradnja luksuznih turističkih kapaciteta nalik Majamiju, a tada osnovano udruženje zemljoposjednika koje je u svom vlasništvu imalo 360 hektara zemlje, saglasilo se da ustupi svoju imovinu ozbiljnom investitoru za izgradnju takvog kompleksa, a zauzvrat dobije akcije. Projekat težak milijardu i po eura, ta da je bio samo neostvareni san.“
“Vijesti” su još 2012. pisale o „Montesi“ koja je četiri godine prije najavljivana kao evropski Dubai konstatujući da je Montesa bila priča za lakovjerne poput Ulcinjske plaže i sličnih. Francuzi su, međutim, izgleda ozbiljno željeli Montessu, ali bilo je izvjesno da su pregovarali sa „pogrešnim čovjekom“. Tada još svježi bivši predsjednik Srbije i Crne Gore iz 2006. Svetozar Marović, iskoristio je svoje ozbiljno uspostavljene veze u svijetu evropske politike i biznisa sa namjerom da „odradi posao i angažuje Francuze“. Podrazumijevalo se da bi i porodica Đukanović dobila svoj nemali dio, ali ključni igrač trebalo je da bude najuticajniji Budvanin. Predsjednik DPS-a Milo Đukanović stopirao je posao i objavio prećutan rat budvanskoj vlasti. Borba je potrajala i Marović je na kraju izgubio!? Nije mu išla na ruku ni globalna kriza koja je „otjerala“ Francuze. Đukanović je nešto ranije uspostavio za sebe vrlo važnu privatno-poslovnu vezu sa Abu Dabijem i kraljevskom porodicom. Na scenu stupa Haza bin Zajed al Nahijan, njegov lični prijatelj. U junu 2007. Al Nahijan je posjetio Crnu Goru. Bila je to uzvratna posjeta. Te 2008. prvi put se pojavila i informacija da je uz Francuze na projekat „Buljarica“/ „Montesa“ bacio oko i bogati šeik Al Nahijan koji je nezvanično proglasio Montesu u „Dubai Mediterana“!
Svetozar Marović je izgubio trku, ali nije prestao da se bori za Buljaricu. Borba ispod žita, (ili kroz močvaru) potrajala je.
Krajem decembra 2010. Marovićev brat Dragan i gradonačelnik Rajko Kuljača uhapšeni su u čuvenoj aferi “Zavala Invest”. Dogodilo se to u interegnumu između Đukanovićevog povlačenja sa mjesta premijera i sjedanja u premijersku fotelju Igora Lukšića. U tom trenutku, Svetozar Marović bio je potpredsjednik Vlade u ostavci. Kada se dvije godine potom Đukanović vratio na premijersku poziciju, prvi put Marović nije sjeo na svoje uobičajeno drugo mjesto - odmah iza. Postavljen je na mjesto koordinatora u DPS-u jer su neophodni „kompromisi“ postignuti. Đukanovićev pritisak bio je tako nemilosrdan a Al Nahijan je jedini ostao u igri. Ipak, Marović, značajno oslabljen, ali politički rehabilitovan nikada nije odustao od borbe.
Sredinom marta prošle godine Vlada se pohvalila da je Katarska kompanija Construction Development Company International (CDCI) sa sjedištem u Dohi ozbiljno zainteresovana za turističku valorizaciju Buljarice. Monitor je tada pisao da „Katarci nisu direktni investitori, u pitanju je grupa nepoznatih developera koji treba da obezbijede novac za ovaj projekat čija se vrijednost procjenjuje na desetak milijardi eura. Prošle godine, 22. decembra, Svetozar Marović se ponovo vratio u igru. Onemogućio je donošenje odgovarajuće odluke u budvanskoj Skupštini. Odluka je skinuta sa dnevnog reda na zahtjev odbornika DPS-a iz Petrovca, bez njih se nije moglo ništa. Mještani Petrovca i Buljarice zatražili su da se prije odlučivanja po zahtjevu Vlade donese detaljni urbanistički plan za njihovo mjesto, Buljarica 1, kako bi se unaprijed osigurali od eventualnih planova i gradnje u tom području.
Kao i Francuzi, i „Katarci“ su najavili mogućih desetak milijardi evra ulaganja, a priča je ponovo oživjela. „Buljarica bay“ zamijenila je „Montesu“ ali je bajka slična. Prostor od oko 1.179 hektara, odnosno 11 miliona kvadrata treba da bude ne nova Budva, nego novi Monte Karlo!? Tu je planirano desetak svjetskih lanaca hotela poput marina koje treba da uđe u močvarni dio Buljarice, poput one u Tivtu, šoping zona, vile i stambeni prostor od kojega i u priči zastaje dah.
Marovićev odgovor na izvjesnu prijetnju da mu se otme „biznis projekat vijeka“, davno započet sa Finensijer Mobilijarom, bio je iz drugog plana. Vlasnici nekretnina u Buljarici su već postavili zajedničku strategiju prema Podgorici i digli cijene na nivo iz 2008, a to Đukanoviću predstavlja nerješivi problem. Katarski CDCI (ako su oni više u pitanju?) traži da država otkupi privatno i crkveno vlasništvo, a cijena je nepodnošljivo visoka. Nije se dugo čekalo na Đukanovićev odgovor. Aktuelni premijer nije branio dugogodišnjeg prvog saradnika kada su nedavno iz švajcarskog finansijskog sistema objavili tajni račun Marovićeve supruge na kojemu je nekoliko miliona evra. Podsjetimo i da je 2008. u slučaju „Montese“, nezvanično, Mitropolija navodno bila spremna da svoje vlasništvo ustupi na 99 godina Francuzima, po prirodi stvari ne prodajući ono što su joj vjernici vjekovima prilagali. Đukanović je danas ubijeđen i to od prvih saradnika da Mitropolija crnogorsko-primorska nije istog raspoloženja prema Katarcima. Bez pozitivnog odgovora projekat je skoro nemoguć kao i bez popuštanja lokalnog stanovništva Buljarice i dijelom Bara. Đukanovićev odgovor Mitropoliji bio je nagla unutrašnja destabilizacija Crkve: iz Crne Gore je protjeran podgorički paroh Velibor Džomić, pod smiješnim izgovorom, najavljena je odmazda protiv prof. dr Borisa Brajovića, sveštenika koji predaje filozofiju u Nikšiću, zbog navodnog protivzakonitog držanja nastave u susjednoj Bosni i Hercegovini, a crkvu Svetog Dimitrija na Kruševcu u Podgorici, čiji je on paroh, Đukanović preko osnovnog suda pokušava da oduzeme Mitropoliji i preda na korišćenje pristalicama CPC. Istovremeno, inspekcijski i nadzorni organi obustavljaju radove na manastiru Ostrog, čime se dodatno pojačava pritisak na Crkvu. Pouzdani izvore govore da ovih dana ANB pravi kartoteku svih sveštenika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i njihovih supruga istražujući sve detalje i pojedinosti.
Da cijeli projekat Buljarica Bay neizostavno miriše ne upletenost šeika iz Abu Dabija Al Nahijana, ličnog Đukanovićevog prijatelja, govori i podatak da sa svih strana lokaliteta Dubovica, koji je sastavni dio plana Buljarica, vlasništvo nad najatraktivnijim djelovima odlazi u ruke pojedinaca ili koorporacija iz arapskih zemalja.
Na kraju. Interesantno je da katarski biznismeni i kraljevska porodica iz UAE nisu saradnici u biznisu. Ko je, međutim, Khalil P. Sholy, čovjek koji nosi i prezentuje projekat Buljarica Bay? Jesu li (ne)sumnjive njegove poslovno partnerske veze sa kraljevskom porodicom iz Abu Dabija kao što je nesumnjiv uticaj princa Al Nahijana na crnogorsku vladu! Jedno je izvjesno, Zakon o ekspoprijaciji privatnog zemljišta koji je drakonski i kojim se imovina oduzima u roku od 8 dana od dana donošenja odluke, ako je to u javnom interesu, gura Đukanovićeva Vlada. To je njegov dug prema prijateljima i obaveza prema sebi. Taj predlog Zakona je drugo ime za Buljaricu. Nešto se može ispitivati i istraživati, ali je jedno nesporno i jasno: Buljarica Bay je Đukanovićev projekat zbog kojega je spreman da nas vrati u svaku vrstu sukoba - najbolji je oprobani recept međunacionalnog sudaranja i progona Crkve. Ipak, iza svega je samo u pitanju ogroman novac i interes koji je teško i sagledati.
Bonus video:
