I dalje mi je najdraži crtani film Čudesna šuma. Uzalud svi efekti i animacije novih crtanih filmova, bez obrzira da se Čudesna šuma pušta sa video-kasete ili diska, da li se projektuje na malom ekranu ili ogromnoj plazmi, dobar je i ne stara... Čudesna šuma je Kazablanka u svijetu crtanog filma.
Dabar Oštrozub mi je i dalje najdraži lik, a fascinacija imenima likova ne prestaje. Slikar Paleta dolazi da spasi šumu u kojoj žive srećne životinje: lisica Lili, međed Mate i ježevi Do, Re i Mi. Ne cijenim taj crtani samo zato što je rađen u Jugoslaviji, odnosno zato što je koprodukcija Croatia filma i američke firme Fantasy Forest. Jednom prilikom pisao sam esej i upoređivao odnos dobra i zla u crtanom filmu Čudesna šuma sa obračunom dobra i zla u filmu Gospodar prstenova.
Zlo u filmu Gospodar prstenova tretira se kao korov koji mora biti potpuno uništen da se ne bi ponovo rodio i ojačao. Dobri se bore protiv zla do potpunog uništenja, svim sredstvima. Neprijatelja treba satrijeti, gurati ga do kraja svijeta, pravo u provaliju. U crtanom filmu Čudesna šuma traži se uzrok zla. Kad konstatuju zašto je Kaktus car zao, oni se svim silama trude da mu pomognu, pa da samim tim pomognu i sebi i da svi žive u harmoniji. Kaktus car ne može da procvjeta, likovi se potrude i spreme mu napitak uz pomoć kojeg on procvjeta, riješi se frustracija i svi srećni i zadovoljni žive u slozi.
Crna Gora podsjeća me na Čudesnu šumu, lijepu zemlju koja nikako da se sredi, nikako da se 600 000 ljudi pošteno prehrani iako živi na tlu koje ima sve uslove da ljudi žive lijepo. Imamo premijera koji dugo vlada, sve više se mršti i nema nikoga da mu pomogne. Možda Milo ne može da procveta, možda mu treba pomoći.
Takođe, svaka izjava nove rektorke puna je tenzija, naredbi i opomena, iako izgleda lijepo, djeluje strogo i opasno, kao da je Kaktus carica. Crnoj Gori potreban je slikar, osoba koja će se pojaviti i omogućiti našim vlastodršcima da procvjetaju.
Samo magija može spasiti Crnu Goru. Već živimo u crtanom filmu, nabili smo se svi pod čarobni hrast i čekamo spas. U našoj opoziciji nema slikara na vidiku, već su to samo marionete i obični diletanti. Moramo pod hitno poetizovati stvarnost i nužno je da Crna Gora počne vjerovati u čudo.
"Neka se čudo desi" što bi rekao Goran Bare: ja znam da je teško puno je muke i problema ako se ne potrudiš bit ćeš tu kao da te nema znam je da je teško u svijetu gdje se bog novac zove gdje se od nesreće ljudske živi najbolje.
Ako smo bijedni, to nije razlog da budemo bijednici, da ne vjerujemo. Bijeda je stanje koje nam je nametnuto, i zato treba odgovoriti osmijehom, makar iz inata.
To je ono što Kaktus car i Kaktus carica najmanje očekuju i što ih sigurno nervira.
Bonus video:
