Moj najbolji prijatelj otišao je u maju 2014. godine u Ameriku. Baranin je, a prije nego ga je majka donijela na crnogorski svijet u julu 1983. godine, čim su joj otpočeli trudovi, njegov otac startovao je kola i vozio iz Bara kao manit do Cetinja, jer je želio da mu se sin prvijenac rodi tamo „đe su se rađali Petrovići, u dolinu bogova, u Cetinje“. I rodio se na Cetinje. Ekonomski fakultet je završio u Beogradu. U Baru je radio kao fizički radnik jer zbog očevog ideološkog neuklapanja u crnogorski (anti)sistem bio je žigosan i nije mogao da nađe posao u struci.
Radio je u Baru kao nosač, „zaposlen“ na crno u salonu namještaja. Teglio je komode i trosjede ljudima do praga. Naravno, stepenicu po stepenicu jer čim vide da se neko useljava ili kupuje namještaj, odgovorni stanari blokiraju liftove da im se od težine tereta isti ne pokvare. Nosio je i komode tek pristigle iz Italije ženi našeg poznatog kriminalca što poljupce šalje tokom suđenja novinarima. Rekla je ta gospođa nosačima tad, da paze kako tegle te komode, jer jedna košta 5000 eura. Ako ogrebu ijednu, makar malo, ode im dnevnica. Bijedna dnevnica, suvišno je napomenuti, ali ipak valja se. Lijepo je napomenuti da nije bio prijavljen, da nije imao slobodnog dana, zdravstveno, ikakvo osiguranje, pa ni plaćene prekovreme sate.
Sad je u Njujorku. Uzeo je od prijatelja par hiljada eura, popravio koji zub i odletio. Isprva je i tamo nosio namještaj do ljudima do praga. Zatim je radio na građevini. U kafiću mu je prišao tip i ponudio mu bolji posao. Krupni Baranin sad čuva VIP ličnosti od agresivnih fanova koji žele selfi za instagram sa svojim idolima. Čuva separe, nekad Di Kapria, nekad Gerija Dourdana. I dalje radi danju na građevini, uveče čuva separe poznatih. „Povukao“ je i brata iz Bara u Njujork.
Njegova komšinica, porijeklom Portorikanka, iznenada ga je pozvala jednog dana i rekla mu da obuče odijelo i da iznajmi prstenje. Otišli su da se vjenčaju kako bi dobio Američke papire. Na pitanje „Zašto?“ odgovorila mu je: „You’re good guy“. To znači mnogo više od pukog prevoda da je „dobar momak“, više će biti da znači da ga je prepoznala kao „dobrog čovjeka“.
Zbog svega navedenog bilo me sramota kad se na zvaničnom tviter profilu Vlade Crne Gore pojavila vijest da se Premijer Duško Marković susreo slučajno sa dva naša iseljenika koji rade u restoranu u Njujorku. Pravi primjer transfera blama. Navikao sam da se sa nama sprdaju, ali ne i da se sprdaju sami sebi. Šaban Gjonbalaj iz Vusanja i Shkodran Hasangjekaj iz Martinovića za odluke Premijera o razvoju sjevera Crne Gore imali su samo riječi hvale. Tako piše Vlada na tviteru. Nije navedeno zašto su otišli iz Crne Gore i imaju li ideju da se vrate. Taj detalj promakao je ekipi koja vodi tviter nalog Vlade Crne Gore.
Negativna selekcija i nepotizam već trideset godina radi dobro svoj posao. Pomoću zapošljavanja podobnih, partijskih knjižica i metoda „četiri glasa za jedno radno mjesto“ uspjeli su da rastjeraju više omladine nego što rasije prosječan rat. Čestitke @VladaCG!
Više od toga kakav je ukus steka u njuroškom restoranu kod Bendžamina(@BenjaminSteak) zanima me što bi moj prijatelj poručio Dušku da ga je kojim slučajem sreo na ulicama Njujorka. Pretpostavljam da bi ga samo prezrivo pogledao i nastavio dalje, svojim poslom. Kad smo ga mi pitali o povratku, nama je odgovorio da se u Crnu Goru vraća samo u kovčegu. Nikako drugačije.
Bonus video:
