Porijeklo riječi oaza seže daleko u početke ljudske civilizacije. U klasičnom grčkom, koptskom (ouahsi) i latinskom (oasis) je to ista riječ, istog značenja: mjesto sa vodom i rastinjem, okruženo pustinjom. U svim savremenim evropskim jezicima ista riječ, isto značenje, slične metafore (mjesto mira i odmora u gradskoj vrevi, mjesto čiste prirode u preizgrađenim (zagađenim) urbanim i industrijskim kompleksima i sl.) Dakle, utočište i okrepljenje. Mjesto da se dopune rezerve (snage, vode, hrane) za dalji put kroz pustinju (doslovno i metaforički).
Ima jedna važna oaza u Bijelom Polju. Dnevni centar za djecu sa posebnim potrebama, Oaza. Osnovana je prije trinaest godina, kao Udruženje roditelja djece sa posebnim potrebama, uspijeva da se održi, uspješno radi i razvija različite projekte. Dvije hrabre, odlučne i humane žene su na čelu Udruženja. Predsjednica gospođa Nejra Mekić, psihološkinja, i sekretarka gospođa Rasema Hekalo.
Od jeseni 2012. u Oazi razvijaju poseban program rada sa vunom (ranije postojala radionica tkanja, koju je vodila g-đa Mira Obradović), koji je osmislila arh. Ida Kasumović. Već nakon pola godine rada sa vunom, kod grupe od sedmoro djece, pokazali su se ohrabrujući rezultati: poboljšanja koordinacije pokreta, koncentracije, raspoloženja. Primijenjena je tehnika valjanja (mokro i suvo valjanje) za izradu i oblikovanje raznih predmeta. Čak izrada slika/kolaža od vune. Arh. Ida Kasumović je osoba širokog obrazovanja (završila je čuveni MARHI - Moskovski arhitektonski institut), sa originalnim likovnim izražavanjem, ne samo kroz arhitekturu (projektovanje objekata i enterijera), već i crtežom, slikom, skulpturom, dizajniranjem namještaja i odjevnih predmeta. Na izložbi u podgoričkoj galeriji ART (15 - 25. januar 2014.), moglo se vidjeti sublimisano široko obrazovanje, bogato i raznovrsno likovno iskustvo i izražavanje, te kreativnost u istraživanju rada sa vunom, arh. Ide Kasumović. U saradnji sa upravom Oaze, dva puta nedjeljno su organizovane radionice na kojima su djeca učila tehniku valjanja i izrade raznih predmeta od (domaće) vune ovim postupkom. Na izložbi koju je Oaza imala u Bijelom Polju (Kuća Rista Ratkovića), u maju 2014. vidjelo se bogatstvo izraza i dostignutog umijeća u izradi predmeta od vune, postupkom valjanja, djece iz Oaze.
Godine 2013, krajem maja, metoda rada sa djecom iz Oaze, kao i jedan broj predmeta koje su djeca uradila na ovim radionicama, prikazani su u Igalu, u Institutu Simo Milošević, tadašnjoj medicinskoj direktorici dr Marini Delić i dr Milanu Kneževiću, specijalisti fizikalne medicine (sada u penziji), sa velikim iskustvom rada sa djecom u nekadašnjoj Dječijoj bolnici Instituta. Na osnovu ovoga sastanka trebalo je da uslijedi demonstriranje metode rada sa vunom norveškim pacijentima, i izložba radova djece iz Oaze. Razmatran je i razvoj projekta licenciranja ove metode u saradnji sa Norvežanima. Naime, u Norveškoj se sa otvorenošću pristupa alternativnim metodama liječenja, te nakon mjerenja učinka i kvaliteta rezultata moguće je licenciranje.
Cio plan je od jeseni 2013. na čekanju - zbog novog postupka privatizacije Instituta. Ali, na pomolu je nada da se planirana privatizacija neće obaviti. Zahtjev koji je u pregovorima o formiranju nove lokalne uprave u Herceg Novom istakao g. Dušan Radović, prvi čovjek građanske liste Izbor.
Oaza iz Bijelog Polja može na osnovu dosadašnjih rezultata primjene metode rada sa vunom da postane centar za obuku instruktora za primjenu ove metode i u drugim brojnim centrima ove vrste u Crnoj Gori. Ima osnova da se ova metoda uvede u program obuke autistične djece. Ali, tamo gdje država može da pomogne, kap po kap, da se Oaza, i sve slične oaze, sačuvaju i šire, zavrće se slavina. Hrabri i posvećeni roditelji iz Udruženja Oaza, posebno rukovodstvo, prijavljuju projekte, prikupljaju donacije, ne predaju se. Ravnodušnost odgovornih u nekoliko ministarstava (zdravlja, obrazovanja, socijalnog staranja), prijeti poput pustinje. Da proguta i zatrpa to mjesto nade i života. Nema više novca za lične asistente djece koja su uključena u obrazovni sistem (program inkluzivnog obrazovanja postoji, nažalost postaje prazna priča). Nema novca za materijalne troškove (Oaza ima kombi vozilo za koje je iz budžeta Centra za socijalni rad, dobijeno oko 350 eura za 2015. - za gorivo i amortizaciju. Pošteno, ministre Boškoviću! I velikodušno.).
Pokušala sam da se u Budžetu Crne Gore za 2015. obezbijedi 25.000 evra za podršku Oazi. Da ugrade parno grijanje, da obezbijede prevoz djece i da dalje razvijaju originalni program psiho-fizikalne terapije baziran na radu sa domaćom vunom. Amandnan na Budžet Crne Gore za 2015, podržan na matičnom Odboru za finansije i budžet, nije prošao na Plenumu. Nedostajalo je pet glasova do neophodnih 41.
Kraj pustinje je početak oaze. Svaka oaza, pa i Oaza iz Bijelog Polja, nastaje tamo gdje je izvor: vode, razumijevanja, milosrđa, ljubavi, požrtvovanja. Kolika god da su duga, naporna, opasna rastojanja između dvije oaze (u svakoj pustinji, geografski i metaforički), izvjesnost da one postoje, pokreću na putovanje i pregnuće. Sigurnost da izvor postoji i oko njega mjesto gdje će se okrijepiti, utoliti žeđ, glad, naći zaklon od oluje, održavala je sva putovanja karavana kroz pustinju. Tako i danas. I kod nas i drugdje.
O Udruženju roditelja djece sa posebnim potrebama Oaza iz Bijelog Polja, pogledati Oaza Bijelo Polje. Ali, ako budete u prilici, kupite nešto od valjane domaće vune, iz Oazine kreativne radionice. Doživjećete: prijatnost dodira sa lijepo oblikovanim predmetom od vune (loptice, igračke, prostirke, slike); osjećanje da je to rađeno u radosnoj igri (zaista je tako) i da dalje prenosi radost stvaranja; upitanost kakva sve iskušenja savladavaju djeca iz Oaze i njihovi roditelji. Konačno, saznanje da svako od nas i u sebi i oko sebe može da povećava i njeguje oazu (ili širi pustinju).
Bonus video:
