U detroitskom predgrađu Plezent Ridž, članovi mirovnog pokreta Mičigena slave rođendan ljupke sestre Rite Meri, vrijednog poslenika mirovnog pokreta Amerike. Gospođica je u farmericama i patikama; a sve se dešava na divnoj zelenoj travi. Ljudi opušteni, veseli i bezbrižni. Teče prigodan program; mnoštvo pohvala Riti Meri. Uz prepoznatljive zvuke trojice izvrsnih detroitskih muzičara, crnaca, gospođica Meri se blaženo osmjehuje zahvaljujući se svojim kolegama na divnom danu koji su joj upriličili.
- Naša organizacija je osnovana 1957. pod nazivom Komitet za racionalnu politiku protiv atomskog oružja, kaže gospodin El Fišman, predsjednik Mirovne akcije za Mičigen. - Međutim, 1981. ta organizacija je spojena sa drugom i sada pod nazivom Mirovne akcije okuplja u Sjedinjenim Državama preko 50.000 članova. Naš glavni cilj je svijet bez rata, da se ljudski problemi rješavaju mirnim putem. Danas, trenutno, radimo postepeno na eliminaciji nuklearnog oružja. Drugi naš cilj je da se međunarodna prodaja nuklearnog oružja obustavi. Treći je da vodimo brigu o situaciji u našoj zemlji, kako bi se vojni budžet SAD tokom sljedeće četiri godine smanjio za pedeset odsto, a da se taj novac upotrijebi za poboljšanje uslova života u našim gradovima, odnosno da riješimo probleme nezaposlenosti i siromaštva. Ali sadašnja vašingtonska administracija sporo rješava ove probleme. Tu imaju uticaj i američki ratni profiteri. Mi smo svjesni da mnogi radnici zavise od ratne industrije, pa nastojimo da sarađujemo sa sindikatima kako bi se ratna ekonomija preobrazila u mirovnu, pojašnjava El Fišman.
A njegova supruga, Crnogorka, Margita Radulović-Fišman, rođena u Detroitu, brine o starom kraju.
- Ah, te naše podjele!, uzdahnu Margita. - Te podjele mi nijesmo šćeli. A… Jopet… Sad je naša velika briga da se đeca crnogorskih iseljenika ne odrode…
Majka joj, Ikonija, iz Krnje Jele, osnivač ženskog društva Udružene Crnogorke, u Detroitu, 30-ih godina XX vijeka. Otac, Jovan, rođen 1888. Djetinjstvo proveo na obroncima Sinjajevine, a onda se, kao mnogi Crnogorci, poslije Prvog svjetskog rata, vinuo u Ameriku; u početku, rudar u Ohaju, da bi se nastanio u Detroitu i do kraja života radio u automobilskoj industriji. Tu mu se rađaju ćerka Margita i tri sina.
Jedan od Jovanovih sinova, Milo Radulović, kao čovjek koji je srušio “makartizam”, zadivio je Ameriku. Rođen je u Detroitu, 28. oktobra 1926. a umro u Lansingu, 19. novembra 2007.
- Milo Radulović je predstavljao sve ono dobro u ovoj zemlji. On nas je naučio šta znači biti pravi Amerikanac. Više nema takvih kao on, uskliknuo je holivudski glumac Džordž Kluni.
A nevolje Mila Radulovića počele su 1953. kada je kao 26-godišnji poručnik Ratnog vazduhoplovstva SAD i student fizike na Univerzitetu Mičigen, uhapšen i otpušten iz službe “zbog bezbjednosnih rizika”. Njegov otac Jovan pretplatio se na novine Titove Jugoslavije. Uz to, detroitska štampa objavila je svojevremeno fotografiju sestre Margite, buntovne Crnogorke, koja je učestvovala u demonstracijama protiv vlasnika hotela u Detroitu koji je odbio da izda sobu crncu, Polu Robesonu, pjevaču, glumcu, borcu za ljudska prava.
I: eto “grijeha” Mila Radulovića. To je vrijeme desničarskog senatora Džosefa Makartija, “lovca na komuniste”.
Ali, slučaj je ubrzo zainteresovao čuvenog televizijskog reportera CBS-a Edvarda Maroua. Kada je objavio priču o Milu Raduloviću, gledaoci su silovito reagovali i u desetak hiljada pisama dali punu podršku Raduloviću. Ovom televizijskom storijom sjajnog novinara Maroua počeo je pad Makartija. U demokratskoj Americi uticaj medija je ogroman. Milo Radulović je okrenuo američku javnost protiv kontroverznog senatora.
Nakon mjesec dana od emitovanja Marouove emisije, Milu Raduloviću je vraćen čin i oslobođen je svih optužbi. Cio slučaj zainteresovao je i planetarno popularnog Džordža Klunija koji je 2005. snimio kultni film o Milu Raduloviću, “Laku noć i srećno”. Pisali su o Milu i bastioni žurnalizma - Njujork tajms, Vašington post…
U predvečerje detrotsko, Margita Radulović-Fišman priča o ocu Jovanu, iseljeničkom životu teškom, vremenu kada se gladovalo. Pokazuje mi i poklanja pismo koje je Jovan Radulović 21. februara 1931. poslao gradonačelniku Detroita:
“Poštovani Frank Murphy,
Gradonačelnik
Dragi druže,
Sa ovim pismom dozvolite mi da Vas zovem ‘Druže’. Ja sam potpuno svjestan teškoća današnje situacije. Ekonomska kriza na svakom koraku života. Ipak, imam puno povjerenje u Vas da ćete mi pružiti pomoć i dati mi dalju nadu u moju budućnost.
Služio sam kao američki vojnik u ratu. Otac sam četvoro male đece. Plaćam sve poreze ove zemlje. Građanin sam i živim u Detroitu već pet godina. Živimo samo uz socijalnu pomoć. Ja bih Vas molio da mi dozvolite da Vam lično, usmeno ispričam svoju životnu istoriju. Đeca su mi bolesna i nemam novaca za ljekarsku i medicinsku pomoć. Gladujemo!
U iščekivanju da me primate na razgovor, stojim Vam na raspolaganju, Gospodine.
John Radulovich
4316 Drexel avenue
Detroit”
Niz vertikale velegrada silazi suton. Slavljenica Rita Meri još uživa uz divne zvuke crnačkog benda. I, na kraju, kaže:
- Jeste. Mi nastojimo da sve svjetske probleme rješavamo mirnim putem…
Bonus video:
