Kao bivši ambasador Letonije u NATO-u, a sada sa privilegijom da budem ambasador svoje države u Crnoj Gori, nedavno sam se sjetio naslova knjige o proširenju NATO, "Ne da li, već kada: odluka SAD o proširenju NATO“, koja je objavljena krajem 1999. Autor Džejms Goldgajer je uputio ohrabrujuću poruku u vrijeme kada nije bilo jasno hoće li Letonija biti pozvana da se pridruži NATO.
Nakon učešća na 2BS Forumu u Budvi prošlog mjeseca, izgleda jasno da će se Crna Gora pridružiti NATO-u. Jedino pitanje je - kada? U Budvi je američki stav iznio direktor kancelarije za južnu i centralnu Evropu u američkom Stejt departmentu, Džonatan Mur.
On je potvrdio da je Crna Gora najjači i najubjedljiviji kandidat i da će postati članica, ali da tajming zavisi od toga šta se dešava u Alijansi. Na agendu Alijanse je radikalno uticala nezakonita ruska okupacija Krima i akcije koje su uslijedile na istoku Ukrajine ranije ove godine. Zajedno da vojnom intervencijom u djelovima Gruzije 2008. godine, akcije Rusije znače da je NATO sada suočen sa potpuno novom bezbjednosnom situacijom u evroatlantskoj oblasti.
Od Hladnog rata se nije desilo da teritorija jedne suverene evropske države bude okupirana protiv volje te države. Rusija je prekršila međunarodno pravo kao i sporazum sa Ukrajinom, SAD i Velikom Britanijom. (Memorandum iz Budimpešte 1994.) o poštovanju suvereniteta te države. Kao što je generalni sekretar NATO-a rekao prilikom nedavne posjete Estoniji: "Demonstriranjem volje da se upotrijebi sila za zastrašivanje i napadanje susjeda, i proglašavanjem doktrine o zaštiti rusofonog stanovništa svuda, Rusija je stvorila neizvjesnost, nestabilnost i nesigurnost širom kontinenta. I širom čitave evroatlantske oblasti.“
Stoga će se NATO neizbježno baviti ovim novim periodom nestabilnosti i nesigurnosti na samitu šefova država i vlada u Velsu u septembru. Što znači da će u fokusu vjerovatno biti jačanje odbrambenog stava NATO-a kako bi se Rusija odvratila od širenja agresivnih pretenzija na druge djelove Evrope. Kako ovo utiče na Crnu Goru? Prvo, još nije jasno hoće li se proširenje naći na dnevnom redu samita. Drugo, Crna Gora mora nastaviti da pokazuje posvećenost vrijednostima, odgovornostima i obavezama potencijalnog članstva u NATO.
Učešće u operaciji NATO u Avganistanu pokazuje koliko se ozbiljno shvataju te odgovornosti. Crna Gora bi trebalo da nedvosmisleno izrazi spremnost i volju da doprinese bezbjednosti u sjevernoatlantskoj oblasti, bilo da je u pitanju Rim, Rejkjavik ili Riga. Dobar pokazatelj da Podgorica ima čvrst spoljnopolitički stav je činjenica da je vlada u stanju da se uskladi sa Zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije. Zato što su, kao što je poznato, procesi integracije u EU i NATO u nekim aspektima povezani. Rasmusen je prilikom posjete prošlog mjeseca takođe ohrabrio Crnu Goru da nastavi značajne reforme u oblastima koje su važne za EU, uključujući vladavinu prava.
Kao bivšeg ministra odbrane, impresioniralo me je kako je ministarka Pejanović- Đurišić opisala reforme sektora odbrane tokom diskusije u Budvi. Kao neko ko je posvećen pitanjima integriteta, takođe mi je drago da vidim da je Crna Gora ove godine odlučila da se uključi u NATO-ov „Program izgradnje integriteta“, u kojem je učestovalo i letonsko ministarstvo odbrane. Znam da je i Crna Gora direktno suočena sa izazovima povodom reformi obavještajnih službi i pitanja podrške javnosti članstvu u NATO-u.
Crnogorsko rukovodstvo s pravom ističe geostratešku logiku članstva u NATO-u, jer bi ono popunilo prazninu između Hrvatske i Albanije duž jadranske obale. Kao snažni pristalica politike NATO „Otvorena vrata“, Letonija jedva čeka da se pridruži ostalim saveznicima u određivanju ne hoće li, već kada će Crna Gora biti pozvana da se pridruži najjačem vojnom savezu koji je svijet imao.
Bonus video:
