Raspad Ukrajine je iznio u prvi plan tri velika spoljnopolitička izazova za Zapad: opasnost od izolacije Rusije, zagonetnu suzdržanost Kine i hronični nedostatak novih ideja. Za njihovo prevazilaženje biće neophodni zajednički napori za poboljšanje saradnje i izgradnju povjerenja između država sa potpuno različitim političkim sistemima i nacionalnim interesima. Ekonomski pojas Puta svile kineskog predsjednika Sija Đinpinga mogao bi doprinijeti tim nastojanjima.
Odgovor SAD i Evrope na krizu u Ukrajini je ispao neuspješan sa dva aspekta. Prije svega, reakcija je bila anemična, odajući sliku slabosti koja podriva njenu moć da poništi rusku aneksiju Krima, koja je prećutno prihvaćena, ili se suprotstavi njenom agresivnom ponašanju prema istoku Ukrajine. Istovremeno su upotreba ciljanih sankcija i diplomatski šamari doprinijeli međunarodnoj izolaciji Rusije, potkopavši dugoročni cilj izgradnje funkcionalnog odnosa.
Iako je od suštinskog značaja da Zapad ostane pri svojim principima, uključujući nametanje oštrih sankcija, pragmatičnost je jednako važna. Na kraju krajeva, slaba i izolovana Rusija je daleko opasnija od jake i međunarodno integrisane Rusije. Ipak, ne može se poreći da je odnos s Rusijom sada narušen, a međusobno povjerenje je dotaklo najnižu tačku od raspada Sovjetskog Saveza.
U tom kontekstu, za povratak Rusije u međunarodne okvire biće potrebno da se uključi Kina. Međutim, za Kinu je pitanje Ukrajine složeno zbog sopstvenog interesa pospješivanja tješnjih veza sa Rusijom i donekle zbog paralela sa domaćom politikom prema mjestima poput Tibeta. Imajući u vidu ovo - i generalnu uzdržanost Kine u preuzimanju globalne liderske pozicije - do direktnog kineskog angažmana će vjerovatno doći jedino putem ciljanih inicijativa sa konkretnim ciljevima.
Upravo to nudi ekonomski pojas Puta svile, kao što sam se uvjerila tokom nedavnog putovanja u Peking. Cilj te inicijative, pokrenute prošlog septembra, je da se unaprijede veze između azijskog i evropskog tržišta sa konkretnom koristi za svih 18 srednjoazijskih i evropskih zemalja u tom pojasu, uključujući Rusiju.
Ovaj projekat - čiji je cilj podsticanje zajedničkog napretka putem razmjena između ljudi, unapređenje trgovinskih tokova i povećano kretanja valute - je upravo ono što svijetu treba ako želi da izbjegne povratak podjelama iz Hladnog rata ili balkanizaciju istočne Europe. Na kraju krajeva, najbolji način za stvaranje saradnje i povjerenja je da se osigura da ponudi jasnu korist za sve uključene strane.
Iako kineski zvaničnici uveliko govore o povećanju razmjene između ljudi, ublažavanju ograničenja upotrebe strane valute i smanjenju trgovinskih barijera, za oživljavanje i moderniziranje drevnog Puta svile potrebna je i funkcionalna infrastruktura usmjerena na interoperabilnost i multimodalnu povezivost. Uspostavljanje snažne mreže saobraćajnica, unutrašnjih vodnih puteva, vazdušnih i pomorskih veza omogućilo bi značajnu ekonomsku korist pospješujući optimizaciju lanaca snabdijevanja. Željeznica je posebno važna za ove napore jer može rasteretiti predugačke i nesigurne pomorske puteve i omogućiti brže veze s manje ekoloških posljedica. Danas je željeznički teretni prevoz od Kine do Evrope dvostruko brži nego brodski.
Postoji, međutim, opasnost da će Kina tražiti bilateralni pristup, koristeći ovaj projekat za uske spoljnopolitičke interese. Iako Kina možda ima sredstva za finansiranje velikih infrastrukturnih projekata koje ova inicijativa zahtijeva, takva nepotpuna strategija bi usporavala integraciju i učvrstila stav da uspon Kine prijeti međunarodnom poretku. Kineski lideri bi trebalo da uvide da ekonomski pojas Puta svile, da bi bio uspješan, mora biti zasnovan na široj viziji koja uključuje raznolikost finansiranja, višestrukost vlasništva i djelotvornu organizaciju sa brojnim akterima.
Svjetska banka je nedavno podržala takav širi pristup putem Programa globalne infrastrukture, koji će povezati multilateralne, regionalne i državne javne aktere, te privatni sektor u finansiranju razvoja infrastrukture. Grupa 20, koja de facto određuje međunarodnu agendu, je već izrazila podršku tom projektu.
Primjena tog sveobuhvatnog modela na projekat Puta svile - posebno uključivanjem Evrope, Kine, Rusije i multilateralnih institucija - osnažilo bi postojeće inicijative. Ojačalo bi, na primjer, strategiju olakšanja saobraćaja i trgovine Programa regionalne ekonomske saradnje u centralnoj Aziji, koja se razvija pod pokroviteljstvom Azijske banke za razvoj uz doprinos Evropske banke za obnovu i razvoj.
Međutim, osim zajedničkog finansiranja, za uspjeh ovakvog projekta je ključna i efikasna koordinacija. Upravo je u tome bitno evropsko iskustvo u postizanju kompromisa i harmonizaciji. Kako bi poboljšala svoj nepotpuni saobraćajni sistem, Evropska unija je osmislila pristup glavnih koridora - koji odgovara ključnim međudržavnim saobraćajnim tokovima i usmjeren je na prepreke i veze koje nedostaju - kako bi stvorila osnov integracije, interoperabilnosti i koordinisanog razvoja i upravljanja infrastrukturom.
Na taj način služi kao pokretač dijaloga između različitih akcionara. Evropski sistem upravljanja željezničkim saobraćajem, koji je prevazišao različite bezbjednosne standarde u pojedinim državama članicama i stvorio jedinstven sistem, je jedan od mnogih uspjeha koji je omogućila ova inovativna strategija.
Evropa je pokazala da osjećaj zajedničkog vlasništva, u kombinaciji sa konretnim rješenjima, može podstaći produktivni dijalog i otvoriti vrata uzajamno korisnoj saradnji. Put svile nudi više od ekonomske šanse; on služi i dugoročnim bezbjednosnim interesima učesnika. U vremenu kad je prekinuto toliko veza, ovo je prilika koju Evropa ne može priuštiti da propusti.
Prevela: A Šofranac
Copyright: Project Syndicate 2014.
Bonus video:
