Kao neko ko smatra da Crna Gora svoju budućnost treba da gradi okrenuta zapadu, prvenstveno EU, ulazak u N(orth) A(tlantic) T(reaty) O(rganization), trebalo bi da bude nešto što se podrazumijeva. Da li treba raspravljati o ulasku CG u ovaj savez? Svakako! Pažljivo, problem treba sagledati iz tri ugla.
Prvo predstaviti koji su to benefiti od članstva u NATO, zatim koja je “cijena” samog članstva po Crnu Goru, i da li postoji alternativa svemu tome. Kao glavne benefite svakako treba istaći značajno bolje geopolitičko pozicioniranje. Uz to, po automatizmu, slijedi podizanje odbrambenog sistema CG u infrastrukturnom i logističkom smislu, na značajno većem nivou. Svakako, za nas je jako bitna i finansijska korist. Misli se na povećana ulaganja stranih investitora, koja dolaze kao propratni efekat faktora stabilnosti, koji se dobija članstvom u ovoj organizaciji.
Kao drugi ugao ove problematike ističe se “cijena” takvog članstva, jer se ne treba zavaravati da tu nema i određene koristi po sami savez. Prvenstveno se misli na finansijske troškove naše zemlje, podrazumijevani vid “članarine”. Uz to, kao bitno se ističe i ono, što može biti dodatno zatraženo od CG (gradnja vojnih baza, slanje vojnika i sl).
Treći ugao bi bila alternativa. Prva je vezivanje za našeg tradicionalnog “saveznika”, “majku” Rusiju. Samo je pitanje što nam taj put donosi. Bilo bi jako loše osloniti se samo na tradiciju i vjekovne odnose, ispunjene emocijama. Jer, na preśeku svih dosadašnjih zajedničkih iskustava, veoma je uočljivo da se, sve i uvijek, svodilo isključivo na interes. I da Crna Gora za “uloženo”, nikada nije ni približno proporcionalno profitirala iz te relacije. Druga alternativa je neutralnost, s tim što treba biti apsolutno svjestan, da sa postojećim resursima (teritorijalnim, prirodnim, ljudskim, infrastrukturnim), ne možemo biti faktor, u bilo čemu, u odnosu na ova dva svjetska “suprotstavljena” centra. Ali, ni van njihovih okvira. S toga, ta mogućnost svakako ne treba da bude izbor za Crnu Goru.
Kao što je bila nerealna ravnopravnost CG sa Rusijom, kroz istoriju njihovih odnosa, isto bi bilo nerealno očekivati takav odnos i unutar NATO-a sa, npr, Njemačkom, V. Britanijom, Francuskom, SAD ili Kanadom. Ali, ako treba birati između društva koje čine pomenute zemlje, ili “suprotstavljenog” im tabora (Rusije i njenih projekata “inaćenja” poput Irana, Śeverne Koreje, Sirije), onda bi izbor trebalo da bude veoma lak.
Ukratko, dva najbitnija razloga zašto NATO treba Crnoj Gori su: prijeko potrebno usmjerenje našeg društva na pravi put, put ka EU, bez “skretanja” na Istok; i kao garant stabilnosti u očima ne samo njegovih članica, koje želimo kao svoje potencijalne partnere, tj. investitore. Dva i više nego dovoljna razloga da država poput Crne Gore “plati cijenu” članstva i bez mnogo preispitivanja postane dio jednog tako moćnog saveza.
Ovaj tekst je dio projekta “Pričajmo o NATO-u”, koji Vijesti realizuju uz podršku ambasade SAD u Podgorici
Bonus video:
