Crna Gora je u Evropskoj uniji zadugo važila za uspješni primer sopstvene zapadno-balkanske politike. Ali organizovani kriminal je opet u porastu, a ova zemlja je od demokratskih standarda i dalje veoma daleko
Bio je to neuobičajeni nastup sa ultimativnom porukom: neposredno poslije napada na crnogorsku istraživačku novinarku Oliveru Lakić, početkom maja, komesar Evropske unije za proširenje Johanes Han sletio je u Podgoricu, glavni grad majušne zemlje na Jadranu. Otišao je smjesta u redakciju nezavisnih dnevnih novina „Vijesti“, za koje gđa Lakić piše, i sreo se sa njom pred kamerama - demonstrativni gest solidarnosti sa novinarkom, kojoj je nepoznati počinilac ciljano pucao u noge, najvjerovatnije zbog njenih istraživanja o organizovanom kriminalu u zemlji.
Napad na novinarku je „za EU neprihvatljivi napad na slobodu medija“, koji će imati posljedice po ugled Crne Gore, kazao je Han. Ako crnogorske službe ovaj napad ozbiljno ne rasvijetle i ako sveukupno ne bude većeg napretka u domenu pravne države, to će „definitivno uticati na evropsku perspektivu Crne Gore“.
Hanov nastup je djelovao kao zaokret u politici Brisela prema Crnoj Gori. Do tada je zemlja, sa samo nekih 640.000 stanovnika, važila kao primjer svima i kao uspješno poglavlje politike proširenja Evropske unije na region Zapadnog Balkana. Pristupni pregovori Podgorice sa Briselom teku već od 2012. godine, Crna Gora je otvorila skoro sva pregovaračka poglavlja, a po koje je provizorno i zatvorila. Prošle godine je pristupila i NATO-u.
A pošto je Crna Gora spoljnopolitički faktor stabilnosti, nema separatizma niti teških problema sa manjinama, a i njeguje kontruktivne odnose sa svim svojim susjedima - Brisel je bio čvrsto zatvorio oba oka pred skoro svim unutrašnjopolitičkim problemima.
A problema ima gomila: „Naša zemlja ima falš-imidž“, kaže glavni urednik „Vijesti“ Mihailo Jovović. „Skoro 30 godina njome vladaju uvijek isti ljudi oko predsjednika države Mila Đukanovića. Korupcija i organizovani kriminal su široko rašireni, dok vladajuća partija DPS kontroliše praktično sve u zemlji, redovno krade izbore, a nezavisnih medija skoro i da nema. Na površini smo demokratski sistem, ali čim malo zagrebete, izbije čista demokratura.“
Trideset ubijenih u „ratu mafije“
Đukanović (56), jugoslovenski mladokomunista, vlada zemljom od 1991, što kao predsjednik države - što je trenutno - što kao premijer, a uvijek kao predsjednik DPS. Vješto je provukao svoju zemlju kroz postjugoslovenske ratove, distancirao se od srpskog diktatora Miloševića i 2006. progurao nezavisnost Crne Gore od Srbije.
Kritičari ga optužuju da Crnom Gorom, zajedno sa članovima svoje familije i prijateljima, vlada kao da mu je djedovina: brat mu Aco posjeduje Prvu banku, najveću u zemlji, sestra Ana je najuticajniji privredni advokat države, a sin Blažo vodi poslove sa nekretninama, energijom, trgovinom i uslugama.
Protiv Đukanovića su italijansko i njemačko državno tužilaštvo godinama vodili istrage zbog sumnje da je bio involviran u šverc cigareta. Sve istrage su zaustavljene 2009. godine
A u Crnoj Gori opet ima puno problema sa organizovanim kriminalom: rivalske bande švercera droge i kriminalni klanovi koji su uključeni u ilegalne poslove sa nekretninama i pranjem novca međusobno se bespoštedno ubijaju - za samo dvije godine je u ovom „ratu mafije“ poubijano je skoro 30 ljudi. Među njima takođe i slučajnih prolaznika, koje su egzekutori nemilosrdno pogubili. Najnoviji slučaj je vezan za vlasnika jedne od elitnih diskoteka koji je smaknut od plaćenog ubice u sred razgovora sa jednom vodećom novinarkom, u jednom restoranu u Podgorici - sve live snimljeno na kontrolnim kamerama i kasnije objavljeno.
Skoro ni jedan od ovih slučajeva nije rasvijetljen. Nejasno je da li bezbjednosne službe ne mogu da obuzdaju kriminalce ili to ne žele da urade s obzirom da su organizovani kriminal, politika i službe u Crnoj Gori isuviše umreženi i srasli u jedno tijelo. Ono što je sigurno: novinari, koji se ovom temom bave, žive opasno. U posljednjih 15 godina desila se gomila napada na njih, a 2004. je čak ubijen i tadašnji glavni urednik dnevnog lista „Dan“, Duško Jovanović. Olivera Lakić je čak tri puta bila cilj napada i bila već teško prebijena.
Otete institucije
Nikola Marković, sadašnji glavni urednik „Dana“, ubijeđen je da nedostaje političke volje da se razjasne napadi na novinare. Marković vodi Komisiju sastavljenu od službenika i novinara, formiranu pod međunarodnim pritiskom krajem 2013, koja treba da kontroliše rad istražnih organa pri istragama napada na medije. Poslije skoro četiri godine rada, njegov zaključak glasi: „Politika i istražni organi se međusobno pokrivaju i štite: institucije ove zemlje su otete.“
Tačno je da u EU godišnjim izvještajima o napretku o Crnoj Gori ovakve i slične konstatacije o problemima pravne države i demokratije uvijek nađu mjesta, ali uvijek u lijepo umivenom briselskom birokratskom jeziku. Što je teška greška, kako kaže Daliborka Uljarević, politikolog i predsjednica NVO CGO: „Od 2012, kad su pristupni pregovori otvoreni, postoji nada da će se Crna Gora kretati u tom pravcu. Što se, na žalost, nije desilo. Stoga mislim da će se sada EU striktnije odnositi prema Crnoj Gori.“
Uljarević je zajedno sa više drugih građanskih aktivista predstavila dokumentaciju o stanju pristupnih pregovora EU sa Crnom Gorom, koja pokazuje da vlada ove države demokratske i pravno-državne reforme više simulira nego što ih provodi. Od tada je redovno na naslovnicama režimu vjernih medija - u tekstovima koji je vrijeđaju kako je korumpirana i kriminalac.
(Spiegel)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
