Slobodu javne riječi većina nesporno prepoznaje kao stub demokratije, ali su ideje kako ona treba da se zaštiti različite.
Vladini, odnosno zvaničnici DPS-SDP uvjeravaju nas kako nadležni sve čine sve za slobodu medija i javnu riječ. Svoju slobodu oni su zaista i zaštitili, pa bez posljedica pričaju što im padne na um. Tako su se i koalicioni partneri, dvojica Šabovića, te Miomir Mugoša i Đorđe Suhih, počastili optužbama za korupciju - i nikom ništa. Slobodu da pričaju imaju koliko ih tolerišu partije i njihovi tužioci.
Takođe, kad se pred skupštinskim odborom pojavi sudski ili tužilački zahtjev za skidanje imuniteta zbog javno izgovorene riječi, poslanici se solidarišu zaboravljajući da li su pozicija ili opozicija.
Ali, kad novinari pišu da je neko možda umiješan u šverc kokaina ili cigareta, u čemu se zarade mjere milionima, dobijaju po glavi. I nikom ništa. Istrage traju dok mediji pitaju za njih, prioritet su svaki put kad ih se novinari sjete, ali ne odmiču od početka. Za „operativna saznanja“ obično nema dovoljno dokaza, posebno ako se naslućuje da oni ne bi bili po volji vlasti, koja opet nekako „slučajno“ ima veze sa tim milionskim sumnjivim poslovima.
Da li zato nema materijalnih dokaza za onoga ko je izrešetao Duška Jovanovića, za onoga ko je krvnički tukao Tufika Softića u dvorištu njegove kuće, za onoga ko mu je bacio eksploziv pod auto, za onoga ko je poslao batinaša da slomi vilicu i prebije Mladena Stojovića, za onoga ko je Ivana Buškovića instruirao da pesniči Oliveru Lakić...
Da li zbog tih veza MUP i Uprava policije ignorišu pitanja ko je odgovoran što se ove istrage ne mrdaju sa mrtve tačke i kako to da je Milan Tomić bio i ostao šef kriminalistike (najprije u PjP Podgorica, pa u UP), kada su se napadi desili?
Gdje je odgovornost starješina, gdje su ostavke, smjene, gdje su profesionalci da kažu šta znaju o „crnim trojkama“ i batinašima.
Zašto Mile Šuković smije da psuje i prijeti novinarima telefonom, a onda slaže policiji i tužiocu da je mrmljao sebi u bradu?
Da li i on kao Miomir Mugoša treba da plati 400 eura za prekršaj pa da se sve zaboravi?
Zašto sudije, tužioci i ministar pravde smatraju da komentarisanje sudskih presuda treba da bude krivično djelo, a pesničenje, prijetnje, uvrede novinara, kao i otimanje kasetofona, telefona i fotoaparata kršenje javnog reda?
To nije Evropa o kojoj pričamo i kojoj stremimo.
Zato ćemo uporno ponavljati:
Tražimo od premijera Mila Đukanovića, ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, direktora Uprave policije Slavka Stojanovića i vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca Veselina Vučkovića da istraže i procesuiraju sve slučajeve verbalnih i fizičkih napada na novinare, a posebno one u kojima su učestvovali javni funkcioneri.
Pozivamo Evropsku komisiju da ne prestane da pita našu Vladu: Ko stoji iza napada na novinare i kada će biti adekvatno kažnjen zbog toga?
Bonus video:
