Poređamo li nasto sve reprezentativne primjere svakodnevne društvene dinamike, osmotrimo li ih detaljnije i pogledamo onako izmeraka, sa visina autorskih - primijećujemo da se svi oni događaju u nakim cikličnim talasima rafiniranog primitivizama. Iz balkanskih kazana istorije hrani se (sipa im se) ogromna većina šovinistički isfašizirane mase. Ne da se jedu, nego se žderu kulturološke splačine. Sa malim i srednjim preduzećima, akcijski jeftinom mesinom, nacionalnim (tvojim) pivom i omiljeno obojenim šalom u rukama. I bez obzira što se taj i takav koncept rodoljublja početkom 90-tih pokazao kao poguban, nehuman, unazađujući, evo ga opet! Masa je uvijek tu i uvijek je spremna da se za tako primitivan koncept dodatno napali, kidiše, nasrće, divlja. Glođe besmisao. Ni primaći joj nije obrazovana, civilizovana top manjina, svuđe poražena strana u posljednjem ratu (za mlađe čitaoce: u ratu na prostoru bivše Jugoslavije (1991 - 1996) žestoko su pobijedili primitivci. I to oni najteži). Sada, pooodmakla legalizacija njihovog primitivnog, sivog novca, usivljava kulturu i prostor. Mršikanje ljudskosti, ponižavanje humanosti. Trovanje prostora i ljudi. Ne pomaže ni jedna od boljih turističkih sezona, ne pomaže ni trenutno najveća investicija u evropskom turizmu (500 kumboračkih miliona), mnogi projekti zzšcg-a i vrijednih resornih Ministarstava, premijerno rukovodstvo partije će se zadužiti za glajnc novih 147 miliona eura, e kako bi se izbjegao kolaps javnih finansija. Vlado, čovječe…zašto (česa) gruba privatizacija – prodavanje lijepih uvala, zaliva, obala i planina tzv. crnogorske prostorne supstance – da postane državna strategija?
Nemojmo se bespotrebno furati da je kritika ove vrste zov ka već iživljenom komunizmu, ali ka socijalnoj pravdi jeste. Zašto da ne? No, većina je naše intelektualne znanosti previše opterećena ideološkim matricama (koje su novac u suštini). I nema se kad za širi društveni rad. Imamo li grama domaćega znanja, vizije ili su svi reursi već bespovratno koncesiono utopljeni? Kako se zove rentiranje, izdaja, prodaja, rasprodaja, izdavanje ogromnih površina državnog prostora, inostranim zakupcima, za fine pare i đe idu te pare? Veći dio vani, a ono što ostane pravo u budžetske provalije. Vila kliče.
Solidan dio ide i u favorizovanje kulturološklog primitivizma kroz popularne forme estrade i sporta, presudno utupljujući nadolazeće generacije. Regionalno najpopularniji pop pjevači promovišu apatičnu mrzovoljnost. I tako decenije dvije, beli moj. Hiljade su u pitanju. Takvu publiku je nemoguće pridobiti za smisleniji društveni pokret jer su stalno u nacionalno najpopularnijem stanju. Emotivnom grču. Tijelo je u grču paralisano za sve druge opažaje. Oni žude za njim/njom. Zove li se to autokratski ambijent ili je u pitanju posthladnoblokovska podjela, najmrznija nasvijet?!! Na nas i njih.
Koliko god se mi Q.cobecali kao staropodgorički karatitograđani, zaposleni ili ne u milokratskoj administarciji, ali Berane su ovih dana apsolutno glavni grad Crne Gore. Veličanstvena epopeja: zatrpani smećem, sa epidemijom koja prijeti da preraste u tifus. Godina je, da se zajedno prisjetimo, trenutno 2013-ta. Boreći se za osnovno pravo, pravo na vazduh, stanovnici jedne seocke MZ najneposrednijim primjerom pokazuju građanima Crne Gore da je ponos moguć. Koliko god ga trovali. Palili. Ili odvozili u druge Opštine. Ponos slobodnih ljudi. Žalosno je, i prostački, kada vlast rekcije građana posmatra kao reakcije parlamentarne opozicije. Pogotovo kada se radi o pravu na život. To ne bi trebalo tako, o Vlasti. Rešenje postoji ili ne postoji - životi kada su u pitanju…Ne, istina je da im ništa nije Sveto. M.
Bonus video:
