Strašno zvuči kad se izgovori: „nacionalna kompanija“. O kojoj god da je riječ, ona uz ambasadu predstavlja državu, oličenje je sistema, ljudi, duha i sposobnosti jedne skupine ljudi koja sebe krsti kao „država“.
Let je ipak nepredvidiv, pa se dešava svima da imaju propusta i minusa, ali na primjer, kad je velika turbulencija i kad lete stvari i čaše u avionu Austria Airways ka Beču, putnicima pri izlasku biva uručen vaučer za hemijsko čišćenje, naravno kako bi očistili sve fleke od kafe i hrane nastale tokom turbulencije.
Ali zato kad Montenegro Airlines odloži let iz Podgorice za čak pet sati, budete obaviješteni e-mailom, i to je sasvim dovoljno, jer, „dešava se“. Bez objašnjenja, bez uljudnnosti i saosjećanja, makar i onog lažnog koji služi da sve klizne glatko, ne, nema toga, jednostavno, Montenegro Airlines svjestan je svog monopola i nužnosti, pa mu može bit’ da radi što hoće, odnosno da leti kad hoće i da ih niko ništa ne pita.
Ukoliko se drznete da pitate zašto let kasni, dobićete jedan divan demoagoški i sikter-odgovor: „iz operativnih razloga“. Tako reče žena koja se u jednom trenutku smilova da odgovori na pozive, kaže, iz operativnih razloga, ništa dalje. Šta može da znači to nekome sa strane, da li je avion u kvaru, da li imaju manjak aviona, da li je prvenstvo dobila neka druga linija ili eventualno budžovani, sve to može da se podvede pod „operativni razlozi“.
Tu upadate u zamku, jer, da li je vrijedno da bilo šta dalje pitate, ili da povećate ton, jer, odmah će da vas razoruža službenice riječima: „Vjerujte da nije do mene“. Tu dolazimo do kolektivne odgovornosti koja zaista postoji, iza koje se krije svaki nesposobni pojedinac. U ovom slučaju, riječ je o „nacionalnoj kompaniji“, tako da su podjednako odogovrni svi, od pilota, do šalterskog službenika, sve do stjuardesa i ekipe. Svi. Upravo zato jer su dio tima, i nema podjele (ne)odgovornosti. Džaba se kriju iza tog čuvenog „ja samo radim svoj posao“. Te izjave pogubne su, i svakome ko je čitao Hanu Arent i utvrdio „banalnost zla“ svjestan je kakav je to niz beskrajno sramnih odgovornosti.
Zamišljam samo nekog ko je krenuo na svadbu ili sahranu, ko ima razgovor za posao, koncert, rok, kome mnogo zavisi od toga da se pojavi na vrijeme, i let kasni pet sati. Ponavljam, dešava se, ali kad se desi, vjerovatno bude propraćeno nešto uljudnijim odnosom prema putnicima, možda ih makar udostoje kakve kafe, vode ili ne daj Bože odštete ili pruže razloge ili bitne informacije.
Jasno je da je osim možda pilota, „tim“ Montenegro Airlines-a biran po ključu, i zna se kakvom negativnom ključu, onom čarobnom koji određuje pripadnost prema skupini koja se kiti skraćenicom od tri šarmantna slova. Zato oni i ne „haju“ mnogo za kritike jer imaju svi leđa.
Sporadična bahatost, diletantizam, zrno bezobrazluka u svakoj priči i opšta neprofesionalnost pečat je Montenegro Airlines-a. Možda je oduvijek bilo tako, jer dovoljno je prisjetiti se neprilike od prije nekoliko godina sa slijetanjem aviona, i pres konferencije kad nekadašnji direktor nastupa sa tompusom. To je i dalje slika Montenegro Airlines-a. Uzalud uvijek na početu kažu: „Želimo vam ugodan let“.
Bonus video:
