Niko razuman nije mogao očekivati da i ovogodišnja eksterna matura protekne bez mane i propusta. Svima je jasno da izgradnja institucije poput Ispitnog centra nije ni lak ni kratkoročan zadatak. Zato zemlje koje i po pola vijeka praktikuju ovakav tip provjere imaju snažno razvijen institut žalbe, jer mogućnost greške uvijek postoji, a ona ne bi smjela da bude na štetu učenika. Ni našim eksternim ocjenjivačima nije bilo lako. Sami nikada nisu iskusili ovakav vid ispita, a trebalo je da ocijene na hiljade „kloniranih“ zadataka, sa istovjetnim smjernicama i uniformisanim zaključcima.
Među učenicima koji su se žalili su neki od najboljih crnogorskih maturanata, pobjednici na raznim takmičenjima u znanju i kreativnosti, posvećeni čitaoci i retoričari. Naprosto nije moguće, čak ni teorijski, da takvi učenici nisu slijedili naloge, jer su u školama dobili precizno uputstvo da ne pokušavaju da „budu Njegoši“, već da se drže zadatog formata.
Njihovi slučajevi su ukazali na dramatičan raskorak između četvorogodišnjeg postignuća i ocjene Ispitnog centra. Ipak, činjenica da se time urušavaju i jedan i drugi sistem nije shvaćena dovoljno ozbiljno. Iako je bilo vremena i načina da se obavi stručno vještačenje, barem u onim slučajevima gdje je postojala žalba, za to nije bilo volje. Učenici su spretno uvedeni u vremenski tjesnac upisnih rokova. Ostalo je da se sačeka da „vuk pojede magarca“.
Zanimljivo je da i izjave ljudi koji direktno učestvuju ili rukovode ovom značajnom institucijom svjedoče da eksterna provjera iz maternjeg jezika nije mogla precizno odraziti realna postignuća učenika. Pravdali su se pritiscima učenika, ali se zaboravio „sitan“ detalj da je primjer cjelovitog ispita, koji je trebalo da posluži kao model pripreme, izašao tek u drugom polugodištu tekuće školske godine. Da se primjer testa pojavio u septembru, svakako ne bi bilo razloga za pritiske, niti bi jednu važnu obrazovnu instituciju „vodile“ učeničke želje. Opet je sve ličilo na dobro poznati crnohumrni vic: „Kako je došlo do ubistva“, pita sudija optuženog.. „Pa, eto, druže sudija, ja sam čistio nož, a on je slučajno naletio… I tako pet puta.“
Dodatni problem svakako treba potražiti u samom ispitnom zahtjevu i uputstvu za bodovanje. Treba naglasiti da su učenicima ponuđene smjernice koje su sigurno vodile do prelazne ocjene i da je Ispitni centar nastojao da bude što manje negativnih. Međutim, uputstvo za bodovanje nije garantovalo valjanu diferencijaciju ocjena između dvojke i petice. Na primjer, ocjenjivač je tačno naveden šta da očekuje nakon smjernice: „Kako se može uticati na razvoj jezičke kulture najmlađih“. Predviđen je odgovor: „Npr. čitati im bajke i basne, tekstove iz dječjih enciklopedija/s njima pjevati poznate dječje pjesme/ispravljati ih kada pogrešno upotrijebe padež ili riječ u kontekstu... i slični odgovori”. Pitanje je sada zbog čega učenik koji je govorio da se uticaj ostvaruje i preko medija nije dobio bodove. Sasvim je jasno da je i to „sličan odgovor“, odnosno da su obrazovni programi način na koji se takođe može uticati na kulturu najmlađih.
Ono što se iz „prvih borbenih redova“ lako vidi je da učenici, bilo da su oštećeni ili precijenjeni, listom ne vjeruju ni u prethodne ni u ovu eksternu provjeru. Mnogi se ipak nisu žalili jer su namjerni da školovanje nastave u susjednim državama. Međutim, nekim učenicima, koji su još u toku školske godine primljeni na prestižne evropske univerzitete, ova ocjena na eksternoj maturi možda može značajno štetiti. U EU, naime, vjeruju da naša eksterna matura nije simulacija u kojoj nema suštinske razlike između trojke i petice.
I pored gorčine koja mora preplaviti svakog ko zaista želi da razumije načinjenu grešku, važno je sačuvati prisebnost i pokušati da se ovakva situacija više ne ponovi. Uostalom, nije Crna Gora nikakav izuzetak u regionu. U Srbiji su testovi „provaljeni“, a Hrvati su imali jednu godinu žestokih polemika o eseju, pa je ove godine zadržana samo donja granica broja riječi. Što se tiče dijela ispita koji se odnosi na gradivo, u Hrvatskoj su se pojavili razumni zahtjevi da se provjeravanje razumijevanja pročitanog vrši na primjerima savremenih ili ne odveć arhaičnih literarnih tekstova. Sve to bi trebalo imati u vidu prilikom naredne, nadajmo se, vjerodostojne eksterne provjere. Sada imamo i model ispita na sajtu, a ne bi bilo loše da bude još primjera i valjanih analiza. Potrebno nam je samo malo više kognitivne nepristrasnosti i istinska želja za samousavršavanjem.
Na kraju, naivni kao i uvijek, nastavnici su u jednoj školi pozvali maturante da svoje ocjene shvate kao „kamenčić u cipeli“. U životu možda ni ne treba sve da ide glatko, „vezli“ su pedagozi. Zaboravite ovo iskustvo i budite generacija koja će raditi bolje od nas. Bez želje da ga iko čuje, jedan sjajan mladi čovjek samo je promrmljao sebi u bradu: „Ma, ovo je još jedan kamen kojim su nas opomenuli da se ne vraćamo.“
A tako je malo bilo potrebno da im ne oduzmemo vjeru već na prvom koraku.
Bonus video:
