Potrošačka korpa dostigla je rekordnu vrijednost i iznosi 802 eura, a prosječna plata istovremeno je 485 eura, o, baby! Bra'o nam ga! Mačko malena! Možda još nije zvanično verifikovano, ali odnos potrebnog i proizvedenog savršeno dobro odslikava odnos čovjeka i okoline, društva. I još masu toga. 'Oće li se ikad dogoditi, da se neka nadležna institucija, barem na kratko, prosvijetli i osjeti potrebu da objasni malo detaljnije, neke stvari koje se tiču svih nas? Npr. na koji način, kako preživjeti u okviru realnih primanja i ostale epizode serijala Opstanak u postranzicionom betonu? I da sve to bude adekvatno ispoštovano na Javnom servisu. O, kako pičimo, o, kako trendy hitamo ka integracionim reformama…Je li nam ova cifra, ovaj rezultatski minus/raskorak od čak cijelih 317 eura, mjesečno, zapravo prosječna brzina k našim omiljenim euroatlantskim integracijama? Alo, kako se zove ova konstantna, ultrasmaračka, recesivno/kočničarska politika po glavi stanovnika? Traje već sasvim dovoljno dugo da se sada suočavamo sa sociološkim naslagama, emotivno formiranim, stasalim u doba rata, sankcija, bombardovanja, unutrašnjih lomova i uglavom polu/nemaštine. O ljudskim sudbinama da i ne pričamo, mićka mala!
Onomad, emitovalo se iz zvanične Bratislave, Crna Gora je najviše napredovala i lider je u region. Bra'o nam ga. U samom smo regionalnom vrhu. Iz Londona poručuju da smo u zoni kritične inercije dna i da nam konstantno opada indeks demokratije. I da iz godine u godinu tonemo sve dublje na ljestivci demokratskih društava. Vele da lagano ulazimo u areal defektnih zemalja. Prostorno/ekonomsko/planski budalimo, što bi se u žargonu reklo. Brzo, prebrzo (mali smo, premali) usvajanje administartivnih okvira, evropskih zakona; mase i masetine zakona; prekobrojna, ali “efikasna” Javna samouprava, – a znamo, vidimo, da se u većini teških slučajeva skoro i ne primjenjuju - fascinira ili zasljepljuje birokratsku Europe, kada je slučaj Montenegro u pitanju. Malo, administartivno učinjeno, proizvodno iščašeno, exjugoslovensko pleme - sa malo (još malo, pa skroz betonirane) obale i par kanjona, reljefno/statistički izuzetak. Potencijalno resursna tempirana bomba. No, kada jednom narodu / stanovništvu, kako god ono bilo i što mu se god događalo u posljednjem vijeku, oduzmete moć elementarne produkcije – onda, znajte, krenuli ste put njega klizećim startom tako pogibeljnim, da je pitanje, da li će ijednu nogu sačuvati. Moguće je i vrlo vjerovatno, da će se on, narod, vremenom napucati kondicije i uzvratiti tako jakim udarcem, šutem, izuzetnom paralelom ili čak volley-em. To se nikad ne zna. Igra je to, bate…E'o, u drugoj sezoni crnogorskog proljeća, juče se okupila, za naše dimenzije, sasvim dovoljna cifra od nekih 10-tak hiljada raznoraznih građana. Dovoljan broj za pokretanje neophodne društvene dinamike. Od malobrojnih, ostrašćenih, robe di naciofoba, obuvenih u nackoloritne vezove, preko ultrazvezdapfc srednjoškolaca i brojnih, divnih studenata sa intrigantnim face parolama. Profesori, razni intelektualci...radnici i penzioneri. U nekoliko kolona… Jako su zanimljive pozicije koje građani zauzimaju na ovakvim skupovima. Oduvijek me je zanimalo zašto se poprilično velik broj, kada su već došli na protest, odlučuje da iz prikrajka prisustvuju skupu. Na krajnjim ivicama protestnog prostora, valjda ne žele da budu viđeni, a ipak su došli. I neka su. Ada čuš, tiznaš i druge susretalice…Samo neka su izašli. I to je podvig.
I tako, uprkos našem poprilično iščašenom dnevnopolitičkom ritmu i najavljenom povećenju PDV-a (19%!!?), pupi rano proljeće. Poslije trnja, procvjetale su i livade. Vrijeme sladoleda, lubenica i turističkog vala, kupališna sezona samo što nije. I ove godine valja nam milionipo turista nahraniti, zabaviti, okupati, a mi se opet oko uvoza naplaćujemo. Alo, procjene su da ako se kompletno pojede i popije, u našoj režiji, da bi budžetski priliv bio nekih stotina milona eura suvija para. Podijelimo to bracki i nema problema. Ipak, pođite do Budve i pogledajte nešto zaista novo. Novi brend mini soliter. Ne zna se što je. Dok ne vidite očima, ne biste vjerovali! Zgrada širine stana od 50 kvadrata, na osam spratova, u terenu sa nagibom! Degutantno frapantno. Jedan sprat – jedan stan. Preuski soliter nadrealno štrči, tik uz preprometnu magistralu! Invesitora i inovatora pod hitno odlikovati Ordenom za opštenarodne zasluge, sa dijamantskom lentom i dati im još povoljnije, obimne kredite.
Ali, potreba za prijatnim ambijentom, čistim mikro lokalitetom, ipak je privilegija nekih sređenijih društava đe građani žive umjerenije i uređenije živote, svuđe đe demokratske zajednice nisu prežvakana frazetina i debela maske, za najbanalnije dvodecenijsko prežderavanje…. preko svake mjere…Povratite više…U međuvremenu, čisto da se zna, proizvodimo prošlost u ogromnim količanama i svakodnevno je deponujemo. Nakon toga, ogromne količine prošlosti odvozimo na prefirene deponije. Đe je palimo. Nju, prošlost. I tako, ruža vjetrova donosi dim izgorele prošlosti. Svakodnevni ritam urbanog življenja.
Bonus video:
