Opet se pokazalo da je logika naelektrisanih etnitetskih torova i njihovo (njino) projektovano pražnjenje, jedna od bitnijih pokretačica naše društvene mehanike. Naravo, previše je, da je možda čak i presudan val ubačenih listića dotekao sa vrhovnih Visova zabačenih nacionalnih parkova, tzv. pasivnih krajeva, đe je život ionako poodavno, sistematski odveden u krajnju nedinamičnost, destruktivnost, besmisao svakodnevnog nestajanja.
Ti, uglavnom prelijepi, pasivni krajevi su, u stvari, resursne, tempirane bombe, pa se dijagnostikovano stanje društvene paralize još bolnije i dramatičnije manifestuje. Ali, preživjeli življu, zar nije ljudski, legalno, građanski/pravno utemeljeno, tražiti promjenu posteljine?! (U hotelu sa jednomipo predpristupnom zvjezdicom). Uzaludnji je i natalitetski progres. Tvrdi i tupi kvantitet ne garantuje krhki, ali talentovani kvalitet.
Nekako je ispalo kao da su ljudi iz gradova, iz zgrada (sa compom, ženom, frižiderom, autom) glasali za jednog kandidata, a svi oni na marginama urbanističko/socijalnih, pa čak i kulturoloških trendova i t(o)kova, svi oni u i na polu/divljoj (u)gradnji, sa mega zavisnim fiziološkom primanjima – e, oni su glasali, opet i opet, za kontinuitet nepromijenjenosti legalno izabrane demokratije, koja traje i traje dvadesetak i kusur i kusur godina…
Ako je u poneđeljak bilo: Zakopali ratne sjekire pa povadili šipke…Pucao u noge, pa oteo 80 000 eura…Perverznajk dolijao…Klikovac mi smjestila sitnu krađu…da bi u četvrtak bilo: Nožem nasrnuo na obezbjeđenje…Podgoričanin otkupljivao lična dokumenta…”Stripera” iz Budve poslali u Spuž…Pomade je koštale 4 000 eura…. – onda fino, štoznaa, pogledajmo naslove svakodnevog Ritma, pomentog sirovog provincijalizma i njegovu moć kreiranja svakodnevnih međuljudskih relacija.
Mogućnost izbora je ipak šansa koja se ne bi trebalo tek tako lako propuštati. Kakve god nereguralnosti bile, sve se one brišu masovnim izlaskom tj. mnogobrojnim, jednostavnim zaokruživanjem. Da se na biralištima, nenadano i mučke, alternativno, pojavila barem trećina onih tradicionalno dobrija apstinenata, a koji iz izbora u izbore tvrde (misle), da njihov glas ne može ništa promijeniti – došlo bi do iznenađujuće promjene u predsjedavajućoj stolici.
Ionako rezervisanoj za obimne tur operatore, sa partijskog čiviluka. No, iznenađujući i neočekivani procenat opozicionog kandidata otvara vrata još širem konsenzusu kada su svecrnogorski/državni interesi u pitanju. Da li će se prilika (šansa) iskoristiti – eto, viđećemo, u vremenu pred nama. Svijama.
Obilni humanitarni izlivi, emocijama izuzetno nabijeni humanitarni karavani, izuzetno humanih građana Crne Gore. Zašto, dokle, nemote…da radite posao za koji je neko već plaćen novcem od poreza. Država, kao organizovana zajednica, socijalno je odavno riješila mnoga pitanja i dileme (drame) iz realnog života. No, dokle se humanitariti kada u sistemu postoje sredstva (pare) za takve slučajeve?
Zbilja, šta radi resorno Ministarstvo u slučajevima kada treba medikamentno pomoći, sa više desetina ili stotina hiljada eura, legalno rođenog građanima Crne Gore, van kapija domovine? I Brda. I, naravno, bez njih se ne može, svih plemena od mora do Durmitora….Manjinama kapa dolje. Robe di Bobo. I ovoga puta, burazeru moj! Mrdnulo se nije od ranih 90-tih…kada se slovensko/ilirske horde posljednji put poćeraše po vlažnoj, maglovitij Balkanijali…. Vremenske rupe iz kojih nikako manjinske većine da izađu…
Ne brinite, moderna totemizacija estradnih dešavanja, manikir – kao umjetnost življenja, i ostali recepti za dug i vitalan život na estradi, sačekaće vas ako se nepripremljeni odlučite surfovati kroz beskrajno dosadnu ponudu kablovskih operatera. Posljednje istraživanje našeg medijskog prostora, sprovedeno prošle neđelje na reprezentativnom uzorku, pokazuje da crnogorske televiziji dnevno (24h) u nacionalni etar istovare oko 30 sati serijskog programa sa reprizama. Dodajmo tome i sigurne sate lokalnih tv stanica i ostalih međunarodnih kanala. Što see čini…
Bonus video:
