Pjevač i glumac Slavko Kalezić trenutno je najveća gej ikona iz Crne Gore, ne zato što jeste ili nije gej, već zato što se proslavio računajući na komercijalnu nišu LGBT pokreta, oličenu recimo u dva važna nastupa - gej paradi u Madridu i Eurosongu.
Slavkovi nastupi ipak toliko su očišćeni od realnog života i problema iste te LGBT zajednice, da je njegov angažman ravan nuli. Slavko je zakleti larpurlartista, osobenjak, kako se to kaže, jedan pravi sangejzer i dušica od koje čovjek stvarno ne može i ne smije da očekuje više.
Posao je načeo Deki Milićević, onda ostali stilisti, Crna Gora je dobila gej ikonu taman kakvu zaslužuje, nevažnu i na momente sklonu teškoj blamaži.
Svi su time reklo bi se zadovoljni, homofobi imaju dobru sparing vreću da duše na portalima, a Slavko ne mora da progovori ni slova o seksualnosti, životu, problemima gej zajednice, samo da broji klikove i uživa, stilizovan do groteske u koju valjda niko osim njega ne vjeruje.
Tako smo umjesto aktiviste dobili još jednog crnogorskog egomana na sceni, i ne bih olako čačkao taj slavni opus, da se nije pojavilo jedno novo lice, da naglasi prazninu što ostaje za svakim Slavkovim nastupom.
Prije nekoliko dana, bez pompe, kako to obično biva u lijepim pričama, pojavio se vaspitan i skroman čovjek sa talentom u najavi i završio veliku dramu sa nekoliko prostih rečenica o svom životnom iskustvu.
Momak po imenu Andro Marić ponudio je prvu autentičnu gej priču crnogorske pop muzike, ako izostavimo bestijalije benda Antonio Sanchez & Kurvini sinovi, što ćemo zbog starijih maloljetnika koji ovo čitaju svakako učiniti.
Još važnije - ne samo gej zajednica u Crnoj Gori nego i čitava Crna Gora konačno je dobila jedan estetski i stilski uravnotežen out, i to od vrlo mladog čovjeka kome takav vid hrabrosti i zrelosti može samo da služi na čast.
Za razliku od jogunastog vrtiguza kojim Slavko godinama raspiruje prljavu maštu homofoba, a da jednom riječju ne pomene ni g odriječi gej, mladi Podgoričanin Andro Marić pojavio se sa pjesmom o tome kako on jeste gej, kako mu je vrlo važno što je gej, i kako bi volio da pomogne drugom čovjeku da se ne boji svoje prirode.
Uslijedio je poziv regionalnog hrvatskog gej portala kome je Andro dao kratak intervju, svoju viziju svijeta kao mjesta gdje čovjek mora da bude slobodan, ili kako kaže pjesma, da živi u dugi.
Sin penzionisanog vojnog pilota i muzičarke, naš Andro iz komšiluka, nije mogao pristojnije sročiti svoj životni kredo, pa da mu damo riječ.
“Nisam fan kategorizacije ljudi i nije moj posao da nekome govorim ko je i šta je, niti je to tuđi posao da govori meni, ali ne mogu da zamislim sebe kako prolazim kroz život a da nisam u mogućnosti da se izrazim tačno onako kako se u datom trenutku osjećam”.
Slušam Androv demo i ove idealističke riječi, prepoznajem priču iz mog grada, okruženja, osjećam protoverziju velikog hita koji će tjerati i suze i guze da mrdaju, pa se onda zapitam u kojekavom producentskom ćumezu je zapravo stvoren onaj evrovizijski hit Space, u kome je dobri Slavko pobrojao valjda sve moguće metafore za dobru svršotinu, nadražio mnogog belgijskog geja da uživa kontuzovan od gandže i slobode, dok njegovu braću na Balkanu bije ko stigne.
Kod Andra Marića stvar je lična, lirska i buntovna, što je lijepa kombinacija. Zato je i underground. Čovjek sebe ne definiše pornografski, već ljudski, u njegovoj pjesmi nema seksualnog, što ne znači da je loše da ga ima, nego da je riječ o jednom zrelom debiju i ljudskom manifestu mladića koji izgleda stvarno ima nešto da poruči svijetu.
Dok Slavko Kalezić LGBT zajednicu svjesno ili ne iskorištava i gura u pravcu stereotipa, Andro Marić je odlučio da toj zajednici od početka služi svojim skromno produciranim singlom i besprekornim stavom.
Jedan zreli glas, glas savjesti, kakav je ponudio Andro, odličan je primjer kako se artikuliše ljubav prema svijetu i želja da se stvari poprave - mogao bi biti lekcija iz ličnog i političkog angažmana, gdje se ovo dvoje prepliće.
Rijedak slučaj u Crnoj Gori, čijom javnom scenom na svim poljima, od politike do pop kulture, suvereno vladaju trgovci i cirkusanti.
Bonus video:
