Afera Šarić trese Srbiju. Očekivanje da će, kao zemljotres, potresti Crnu Goru je uzaludno. Srbija, iako sputana prošlošću, ima političku i socijalnu dinamiku. Više puta je promijenila vlast postajući sposobna da se i sama mijenja. Crna Gora je umrtvljeno društvo. Dvije i po decenije poslije propasti starog režima nije uspjela da se integriše ni politički, ni ekonomski, ni socijalno. Društveni poredak koji su stvorili AB revolucionari početkom1990-ih nema drugu svrhu osim zloupotrebu vlasti.
"Tiranija, ta užasna i gnusna bijeda, obavezna je svom porijeklu samo time što su ljudi prestali da osjećaju potrebu za zakonom i pravom koji bi bili opšti i jednaki za sve. Čim nestane potrebe za jednim zakonom i jednim pravom za sve, na mjesto zakona i prava dolazi pojedinac … i neograničena vlast u njegovim rukama.” Ove riječi jednog autora s kraja V vijeka nove ere gotovo podjednako opisuju stanje nestabilnosti i bezakonja između propasti starog i uspostavljanja novog poretka u mnogim krajevima tadašnje Evrope, kao i današnju Crnu Goru.
Za dvije i po decenije, režim predvođen jedinom voljom koja je supstituisala sve institucije koje čine državu, rastočio je Crnu Goru moralno, politički, ekonomski, kulturno i civilizacijski. Režim opstaje zbog toga što se njegovi protivnici nijesu složili ni o čemu drugom, izuzev da treba promijeniti vlast. Ni o načelima na kojima bi se Crna Gora integrisala iznutra, ni o mjestu Crne Gore u regionu, ni o njenom mjestu u modernom svijetu.
Stoga u uspostavljenom vrednosnom sistemu i nepromijenjenom odnosu političkih i društvenih snaga, hapšenje Šarića neće samo od sebe biti prelomna tačka. Koje god veze Šarića sa crnogorskom vlašću da se ogole, nećemo saznati ništa što već ne znamo ili ne očekujemo. Niti će Šarići postati manje poželjan društveni status, niti će kriminalci biti manje spregnuti s crnogorskom vlašću nego što je to bilo do sada.
Zemlja u kojoj se vrhovna državna tužiteljica divi moralu kriminalaca i montira slučajeve kritičarima režima ne može se zatresti zbog toga što će se negdje drugo, svejedno da li je to Amerika ili Srbija, otkriti da je crnogorska vlast korumpirana i protkana organizovanim kriminalom.
Da bi se saveznici Miloševića, Karadžića i Mladića, prijatelji Šarića, Kalića, Keljmendija i Subotića, sa privatnim ANB-om, policijom, tužiteljicama i sutkinjama svih vrsta, i stotinama raznih tjelohranitelja i žbirova, razvlastili od pravljenja istorije, mora se postići konsenzus oko minimalnih ciljeva oko kojih će se okupiti svi protivnici režima.
Momentum koji su snage koje traže promjenu proizvele do oktobarskih izbora, usporen je postizbornim opozicionim događajima, naročito u Nikšiću. Novi izbori u nikšićkoj opštini, predsjednički izbori i zahtjev EU za ustavne promjene bazirane na preporukama Venecijanske komisije, prilika su da opozicija povrati inicijativu.
Suma opozicionih zajedničkih interesa je minimum zajedničkih interesa svih crnogorskih građana. Nikšić je simbol umiruće Crne Gore i loklani izbori će se voditi oko pitanja kako preživjeti i kako u uslovima obnovljenog siromaštva rješavati osnovne životne probleme ljudi.
Predsjednički izbori su jedinstvena prilika da Crna Gora prvi put nakon stotinu godina dobije predsjednika svih građana, koji nije lutka koja uljepšava diktaturu, bilo da se radi o karađorđevićkoj, komunističkoj ili diktaturi današnje Familije. Takav predsjednik bi bio jak psihološki faktor obnavljanja državnog jedinstva, bez kojeg Crna Gora i normalni politički život u njoj nijesu mogući.
Opoziciono zajedništvo koje bi dovelo do ponovne pobjede u Nikšiću i na predsjedničkim izborima bilo bi znak da jesenji poraz vladajuće koalicije nije bio incident, već da je riječ o procesu koji vlast ne može da zaustavi.
Promjene ustava koje bi značile deprivatizaciju tužilaštva i sudstva, bile bi značajan prvi korak ka uspostavljanju vladavine prava, moralnoj obnovi i dekriminalizaciji crnogorskog društva.
Od opozicije i alternativnih grupa zavisi da li će Crna Gora produžiti da (od)umire ili će početak pregovora o pristupanju EU rezultirati ubrzanjem preporoda. Nikada nije bilo potrebnije da opozicija djeluje usaglašeno. Ako to ne uradi, neka se ne čudi ukoliko na aferu Šarić režim odgovori novom batinom protiv nekog neistomišljenika. Diktature se zakonomjerno hrane nesolidrnošću žrtvi i njihovom nespremnošću da sarađuju.
Bonus video:
