Priznajem, mi strani špijuni, izdajnici naroda i države smo dvije godine istraživali sumnjive poslove Keljmendija. Mi smo ga prijavili da nelegalno gradi i da ogromne svote njegovog prljavog novca u Crnu Goru stižu u kešu i preko Prve banke. Mi smo tražili da vrhovi policije i tužilaštva ispitaju da li je autentičan audio snimak na kome Keljmendi kaže da uz dozvolu Duška Markovića unosi kofere para u našu zemlju.
Srećom, jataci Nasera Keljmendija i njegovih kolega su brojni i na visokim položajima, pa je imao ko da ga odbrani od nas, neprijatelja naroda, i sačuva državu.
Vrhovni državni tužilac je saopštila da nemaju dokaze da je Keljmendi narko bos. Pošto je priznao nelegalnu gradnju, kaznila ga je da uplati deset hiljada eura za djecu Ulcinja. Porijeklom novca se nije bavila.
Duško Marković je rekao da ni on sam, a ni Keljmendi nisu sumnjivi i da o tome nema diskusije. Sa njim su se saglasili šef policije, Uprave za sprečavanje pranja novca, vrh tužilaštva, sudstva...
Samo smo mi nastavili da pričamo. Zato je Keljmendi mislio da smo laka meta. Mislio je da će svojim prljavim novcem moći da kompromituje nas i proteste na kojima su građani tražili Crnu Goru oslobođenu zagrljaja organizovanog kriminala. Nije uspio.
Priznajem, mi izdajnici, smo istraživali i Safeta Kalića. Onda je policija prisluškivala, privodila i ispitivala nas, a Kalić im je pobjegao.
Priznajem, radili smo i protiv razvoja sjevera, istraživali smo dobrotvora crnogorske ekonomije, sirotinjsku majku, Darka Šarića. Srećom, i on je uspio da pobjegne.
Keljmendijem su se ponosili, jer im je pomogao oko referenduma, Šarići su bili korektni momci, Kalićima su otvarali hotele i davali kredite.
A mi, strani plaćenici, izdajnici naroda, nismo uspjeli da te strateške partnere ocrnimo u očima državnih institucija.
Vrh države je uporno tvrdio da dokaza nema, da su odgovarali za sve što su učinili.
I dok su nas ubjeđivali da takvom pričom tjeramo strane investitore i štetimo svojoj državi, predsjednik zemlje koja je lider u borbi protiv organizovanog kriminala, Barak Obama, je potvrdio da je partner crnogorske Vlade jedan od najopasnijih narko bosova na svijetu.
Dok je Čarapićka išla na frizuru, a posilni Duška Markovića sa njima u svatove, Bijela kuća im je plijenila tone kokaina.
Dok su ih policije zemalja regiona progonile, spremale hapšenja, oduzimale na stotine miliona stečenih krivičnim djelima i vraćale ih u svoje budžete, naši su „izgrađivali administrativne kapacitete“.
Vrh države je stao iza njih, jer braneći njih, brane i sebe. Zato progone i šikaniraju one koji govore o kriminalu i traže da se šverceri droge i ubice nađu iza rešetaka. Zato moralni kriminalci vole takvu Crnu Goru i njima nije nigdje ljepše nego ovdje, pod okriljem kriminalne vlasti, u državi otetoj od građana.
Dok svoj patriotizam mjere milionima ukradenim od naroda i zarađenim od droge i cigareta, vlast tvrdi da mi štetimo Crnoj Gori. A oni toliko vole ovu zemlju da su je cijelu prigrabili za sebe, brinući o njoj tako što je rasprodaju i njena bogatstva stavljaju u svoje i džepove strateških partnera.
Zahvaljujući njima cijeli svijet o našoj zemlji govori samo najgore, nazivaju nas mafijaškom državom i rajem za kriminalce.
Nije istina da je takva Crna Gora! Mi imamo čime da se pohvalimo, ali to sigurno nije ova vlast. Naš narod nije zaštitnik kriminalaca, već pojedinci koji su zbog sopstvenih interesa zarobili institucije. Naša država nije mafijaška tvorevina, već zemlja svih nas, ponosnih, slobodnih ljudi koji neće saviti kičmu i ustuknuti pred kriminalom.
Zato ćemo mi, građani, pokazati cijelom svijetu da je patriotizam ljubav prema domovini, a ne kriminalcima.
Nakon više od dvije decenije, vrijeme je da konačno budemo ponosni na našu Crnu Goru, slobodnu zemlju svih njenih građana. To je izbor koji mora napraviti svako od nas.
Bonus video:
