Dragi Milane, pišem ti u Crnoj Gori o Crnoj Gori, a obraćam ti se jer dugo traje državni program, da je moguće sve da nam se desi. To je pucanj i boli. Pao mi je na pamet Kafkin “Proces” i kako je na snazi antintelektualizam, (treba imenovati) osjećam da je važno da ga pomenem, jer znam da ću izazvati prezir onih moćnih kojima “zakon leži u topuzu”, dok um izrastao iz psihologije zadnjeg dvorišta, pali Kafku, dok ti se obraćaju kao neprijatelju.
A kad smo kod dvorišta, došao je red i da Herceg Novi bude i na RTCG.
Jun mjesec u Herceg Novom je period kada intenzivno smišljam odgovor na pitanja koje mi niko nije postavio, a koja glase: Mrze li nas opštinska garnitura i lokalne institucije zato što im dajemo naše novce, ( neki su i glasali za njih) dok nisu u stanju da rješe pitanje vodosnabdijevanja? Mrze li nas opštinska garnitura i lokalne institucije dok ulice pretvaraju u parkirališta koje najskuplje naplaćuju? Mrze li nas opštinari i lokalne institucije, dok nam ulice blokiraju metalnim šipkama, izdajući prostore gulanferima koji okreću velike pare i otvaraju supermarkete, za dobru lovu o kojoj prosječna građanka Herceg Novog nema pojma niti se pita gdje se troši uzeta para, dok joj uzimaju život i tjeraju je da se iseli!
Odgovor glasi: i ljeti i zimi život u Herceg Novom je nepodnošljiv, jer po opštinarima uvjek postoji debeli razlog zašto su cijene usluga tako visoke, pravdajući sopstveni neuspjeh gazdovanja politikom turizma, pa tako zimi imamo mimoze a ljeti turiste. Tako smo se devedesetih “branili”, dok su nas pretvarali u dželate, predstavljaju nam tuđu smrt kao našu odbranu, na koju imamo pravo. Monstruozno. Ovih dana, šetajući šetalištem, teško je ne primijetiti dugačke redove svakojakih poslova kojima se bave oni koji su glasali za opštinsku vlast i koja im zbog tih zasluga ne naplaćuje porez – kažu, tako im se odužuju.
Oni ne kupuju lične karte kao neki, ali izdaju besplatno onima koji im obezbjeđuju udobne fotelje da budu sve sem smrtni. Tako to rade lokalci. Svako ima svoj tabor, koji im obezbjeđuje dug politički život da nam piju krv. Gledamo se u ratu. Nisam vidljiva nikom od ovih, nisam čak ni od onih prosječnih građana/ki koje žive od turizma, tako da mi lokalna i republička strategija o razvoju Crne Gore kao turističke destinacije i fonda od kojeg se navodno živi, donosi samo gužvu, smeće, povećanje cijena, nenapuštanje “tapije” da se parkiram pred zgradom u kojoj živim, odluke da ću pješačiti ali ne zbog “linije”, već mi zlo dolazi kada pogledam saobraćaj i kada moram da se svađam sa “gostima “ našeg domaćina koji misle da su nas sve platitli zato što ljetuju tu gdje ljetuju.
Poslednji, ne i jedini čin nasilja nad građankom, dogodio se ispod moje zgrade - preko puta njene avlije postavili su ta metalna čuda, i dok se opirala takvoj gluposti, poslali su i policiju na nju. Narednog jutra bušili su asfalt u 5 ujutro, pod prozorom onih koji do 4 nisu spavali od gostiju koji nam ostavljaju pare i divljaju u provodima, poimajući zadovoljstvo u preprodaji ženskog tijela, a ima ga na šipkama iza svakog ćoška.
“Striptizete i strperi” su poimanje turističke zabave u našim uslovima, za strane i domaće. U novinama rekoše kao da otkrivaju toplu vodu- seks turizam. Kao da je to od sada. Prije dvadeset godina pripremljen je teren za naše kćerke kada smo izbjegli i porekli S.Č. Drugačije je jedino to što se ove godine u trku sa komercijalnim televizijama uključio i RTCG, koji nam u noćnim satima predstavlja ljepotu, modu, crvene tepihe, polupismene pjevačice i pjevače, natuščike od novinara i novinarki, koji iz naših džepova dobijaju pare da bi pravili EPP za nesmetanu preprodaju žena, koju promovišu opravdani i održavaju, nanošenjem nove mlade snage - tjelesa od 16 godina. Neka pretplatnici Javnog servisa znaju što se najbolje prodaje za njihove pare i kako domaćin uživa na saboru, dok mjerka na šipci djevojku koja je genracija njegove ćerke.
I sve bi izgledalo kao obično ljetnje popodne nezadovoljne građanke, da se ovo pismo ne šalje iz Herceg Novog, čiji gradonačelnik zdušno podržava politiku poricanja i ćutanja o deportaciji Bošnjaka devedesetih, izjavom da ne treba uznemiravati građane i građanke Herceg Novog, praveći most sa gradonačelnikom Prijedora koji svjedočenje građanina o genocidu nad bošnjačkim življem imenjuje u “narušavao ugled grada”.
Ko god da se upitao čemu ovaj mix, na dobrom je putu, jer smo došli do pitanja kakve sve to ima veze sa Tobom, vodosnabdijevanjem, deportacijama, egzekucijama i devedesetim. Zbog politike koja se vodi u Crnoj Gori mimoilazi nas i našu djecu 21. vijek, i vraća na mjesto zločina, u vrijeme kada intelektualce i kritičare režima proglašavaju neprijateljima i onima koji ne vole svoju zemlju. To je napad, poznat u genocidnim državama i politikama, koji prvi kreće a zove se – antintelektualizam. A pucanj je u sve nas. Dakle, u anatomiji zločina, koji nije nikada prestao, obnavljaju se znaci i čeka se samo šibica koja će upaliti lomaču. Otćutali su oni kojima je zadatak da govore. Ženska tijela i njihova preprodaja u svakodnevici dođu kao kolateralna šteta, dok ih reklamiraju preko Javnog servisa u produkciji ekipe koja se uhljebila.
Žene i kritičari-neistomišljenici su kreirani Drugi a drugi su neprijatelji. Obična građanka/nin moraju da se zapitaju što se to finansira našim parama koje jedva zarađujemo.
PS. I biću strašno, strašno, slobodna, Milane, pa ću ti prenijeti pozdrav od Ljupke, Staše, Miloša, Lepe, Marije, Edina, Snežane, Ljilje…… i Janje Beč, koja je rekla: “Rat traje dok boli:”
Bonus video:
