Činjenice postoje samo u netotalitarnom svijetu. (Hana Arent, Izvori totalitarizma)
“Ljudi su uvijek skloni da nekoga najprije prihvate za ono što se izdaje, tako da šarlatan koji glumi genijalca uvijek ima izvjesne izglede da mu povjeruju. U modernom društvu, sa njegovim karakterističnim nedostatkom kritičkog rasuđivanja, ova se sklonost jača, tako da neko ko ne samo da ima svoje mišljenje nego ga i prezentuje kao čvrsto uvjerenje, neće lako prokockati svoj ugled, ma koliko se puta jasno ispostavilo da je pogriješio”. Ovdje nas Hana Arent upozorava da budemo oprezni i da više koristimo svoje kritičko promatranje stvarnosti. Svijet politike je pun demagoga koji koriste tuđu pristojnost za svoj uspjeh. Ne gledajte na njih kao na bića sa super moćima, jer oni to nisu, već tražite argumente i odgovornost.
“Musolini je vjerovatno prvi partijski lider koji je svjesno odbio formalni program i zamijenio ga nadahnutim vođstvom i akcijom. U pozadini ovoga stoji koncept da je već puko postojanje pokreta glavni element nadahnuća, kome je partijski program samo smetnja”. Ovo je velika podvala kojom se izbjegava bilo kakva kontrola. Ozbiljne organizacije i strukture koje žele da upravljaju društvom moraju imati jasan i transparentan program koji služi kao njihova lična karta i mjera sposobnosti da se uoče društveni problemi i ponude rješenje za njih. Ukoliko čujete da je program suštinski nepotreban ili da nije vrijeme da se on uobličava, znajte da je posrijedi prevara, sa moguće opasnim posljedicama.
“Demokratske slobode doduše jesu zasnovane na ravnopravnosti svih građana pred zakonom, ali one stiču svoj organski smisao i funkciju jedino ako ti građani pripadaju nekim grupama i ako ih one predstavljaju, ili pak, ako građani žive unutar neke socijalne i političke hijerarhije”. Na državu se može gledati kao na najveće dobro, nužno zlo ili samo zlo. Kakav god imali odnos, činjenica je da bi u složenom svijetu život bio nesigurniji i teži, možda i nemoguć bez organizovanog društvenog djelovanja. Da bi društvo bilo stabilno potrebno je da bude u strukturnom smislu razvijeno i da, kako unutar samih struktura, tako i između njih, postoji spremnost na racionalan dijalog i kompromis. Ako su sa stanovišta pravnog poretka nejasno definisani pojmovi dio totalitarnog alata koji omogućava samovoljno vršenje vlasti, sa pozicija političkog sistema stabilnost institucionalnog sistema predstavlja noćnu moru totalitarizma.
“Totalna dominacija ne dozvoljava slobodnu inicijativu ni na kom polju života, nikakvu aktivnost koja nije u potpunosti predvidljiva. Totalitarizam na vlasti uvijek i svuda zamjenjuje sve prvorazredne talente, makar oni bili i simpatizeri, onim šarlatanima i budalama čiji je manjak inteligencije i kreativnosti najbolja garancija njihove lojalnosti”. Vjerujem da je ovu genijalnu misao koju nam je Hana Arent poklonila suvišno komentarisati.
“Ima li, demagoški govoreći, boljeg načina da se izbjegne diskusija nego da se neki argument potpuno istrgne iz sadašnjice i da se kaže da će budućnost otkriti njegovu ispravnost’’. Ako ovo uočite znajte da se radi o velikoj prevari. Hana Arent nam kazuje da moramo postupati racionalno i da ne dozvolimo da nas ovakve akrobacije zavedu. Tražimo odgovore za ovdje i sada. Političari nisu proroci niti se od njih to očekuje iako moraju imati viziju, ali se ona ne smije graditi na preskakanju sadašnjosti.
Bez obzira na dinamiku kretanja političkih odnosa, crnogorsko društvo ulazi u fazu izgradnje svog pravno-političkog sistema koji bi trebalo da je učini modernom državom. Postavljaju se pitanja brzine kretanja, socijalne integrisanosti odnosno pravednosti te očuvanja i unapređenja nacionalne i vjerske tolerancije. Potrebno je ponuditi ozbiljna i održiva rješenja za ove izazove. To bi trebalo da bude osnovni zadatak alternativa.
Treba više da koristimo svoje kritičko promatranje stvarnosti. Svijet politike pun je demagoga koji koriste tuđu pristojnost za svoj uspjeh. Ne gledajte na njih kao na bića sa super moćima, jer oni to nisu
Bonus video:
