Opet pišem nekrolog. Petnaestogodišnjakinju je ubio mladić kojem država nije stala na “trag” i razoružala ga.
Vlast nije razoružala Crnu Goru. Da jeste, znala bih da je napravila prekid sa ratničkom i osvajačkom prošlošću koju je programirala devedesetih. Nacionalistički lelek za zastavama, topovima i jezicima neće pomoći građanima/kama da zaštite sebe i svoju djecu. A on je nasljeđe rata ili njegova direktna poveznica. Poveznica se vidi, između ostalog, u jasnom političkom stavu da je vlast za ulazak u NATO, jer je važno nastaviti ubijanje po bijelom svijetu, do novog neprijatelja u regiji! I NATO i Evropa podržavaju, kao što su podržali i devedesetih, sva naša klanja. Petnestogodišnjakinja na ulici Podgorice ne se tiče nikoga od ovih koji sjede u poslaničkim i ministarskim foteljama. I ona je u vezi sa poricanjem zločina devedesetih. Voljela bih čuti poslanicu koja mi je jednom javno rekla, dok su cvjetale trešnje, da će ići u Avganistan da spasava njihove žene, jer su one tamo ugrožene. I jesu. Tek toliko da zna dok bude na vlasti - ubijaće nesmetano žene u Crnoj Gori, u naše i njeno ime, jer njen pogled ne dobacuje dalje, do onog u što bi trebala da se umiješa, jer je plaćamo da se miješa. Nisam je čula u skupštini 24. maja, na Dan ženskih akcija za mir i razoružanje, da je ustala da traži da država razoruža sebe i muškarce, da se preispita odgovornost institucija koje su zakazale po ko zna koji put. Nastavlja se, dakle, neometano sezona lova na žene.
Ko su ljudi koji sjede u Skupštini i Vladi? Da li uopšte registruju što se dešava na našim ulicama ili od svojih zaobljenih tjelesa i smijeha ne vide dalje od sopstvenog trbuha. Treba li bilo koga još podsjećati da rade protiv nas? Elegantno ih zaobilaze čak i protestanti/kinje. Tog četvrtka usvojen je rebalans u Skupštini a potom su se spustili na more o našem trošku. Vlada i Skupština legalizovali su harač nad građanima/kama Crne Gore, ali nisu trepnuli kada je trebalo odvojiti novac za Splendid gdje će bijelom svijetu pričati laži o nama kako smo polusvijet kojeg oni ne umiju dovesti u red, pred slikama porodica američkih senatora koje nam poturaju pod nos i pokušavaju objasniti kako se oni tamo divno slažu. Ti isti koje smo birali, koji su rebalansirali budžet i otišli na “molitveni doručak”, 26. maja je trebalo spustiti u Višegrad, u Bosni, pred 3.000 imena i prezimena koje je njihova politika zbrisala sa lica zemlje, dok su pucali u različitost o kojoj su lagali i lamentirali u dvoranama Splendida “ujedinjenji u različitosti”, zadrigli, uhranjeni i bogati. Koji apsurdi, orijašenje, koja opskurna predstava i nemoral! Ujedninjeni u različitosti - koja objest. Neka to objasne zaraćenim obalama rijeke Drine, obalama koje se ni po hladnom sjaju ne prepoznaju, od 1992. Neka polože račune pred građane i građanke Crne Gore.
Dvadeset šestog maja su na jednoj obali bili oni koji su pozivali svoje đenerale i popove i topove, dok su na drugoj bili goloruki, uznemireni, ojađeni i usahli, oni čije su porodice pobijene i bačene u rijeku Drinu. Njih 3.000. Ni danas im bol ne počiva dok druga strana priječi talambasima, mržnjom i silom, riječima nepoželjnosti ono što je dio njihove zemlje, neba i zavičaja. Ti ljudi su političkom voljom i političkim bratstvom ovih iz Splendida i onih iz 1992. godine postali suprostavljene obale nekad silne, plahovite Drine. Neka pred njima gledajući ih u oči pomenu te ujedinjene različitosti. Neka stanu pred one koji znaju da lažu, jer ih smrti njihovih najbližih pretvaraju u ono što jesu - zločinci. Onda neka stanu pred mlade Crne Gore, njima duguju više od istine - potez. Zločinci su gradili zločin koji danas smrdi u svakom komšijskom dvorištu opasanom visokom ogradom i sjajnim džipovima. Čuvaju ih opasni psi karaktera bliskog gazdinskim. Od koga ih čuvaju? Ti isti su instalirali pred nas nejake i male igore, borise, tome uz amin europejskih i amerskih kongresmena čije porodične slike lelujaju na našim privatnim televizijama podržanim kriminalnim parama zarađenim na tijelima žena i droge, cigara i prodaje ljudi. Potcijenili ste nas, kao što su tadić i tadići podcijenili zločinačku kulturu radikalističkog biračkog tijela pa Toma protrča prvi kroz cilj. A kako je Evropa na startu kliknula u njegovo ime, tri sata prije. Što god da je evropska politika htjela tim potezom, izjednačava se sa stavom glasnogovrnika evropejske politike koja od puta u Jevropu Crne Gore pravi šampione u regionu. Ali je nama ovog puta jasno. Pobijedio je onaj koji je oličenje srpske politike i stanja svijeti u toj zemlji. To je vidljivo i u Pljevljima, gdje i pozicija i opozicija svakih petnest dana slavi to sobranije. Popovi i političari lokalci zbog zajednice ideološke matrice, a opozicioni DPS jer je na toj nacionalističkoj slavi dobro zarađivati na izborima - kao primjer manjeg zla!!! Pljevlja su u Crnoj Gori, iako s ove daljine izgleda da su u Srbiji, najljepši i najbogatiji kraj Crne Gore. Ali “ujedinjeni u različitosti”, svakog dana grafitom na nekoj od fasada ostave svoj potpis o toj temi. Pođite u Pljevlja pa vidite što piše na zidovima.
To isto se dešavalo 26. maja ispred mosta Mehmed paše Sokolovića dok su pjevali vojvodi Sinđeliću a tužna povorka od tri hiljade ruža tražila da se poštuje bol. Smrt. 3.000 ljudi je ubijeno jer su se zvali različito. Nisu ih tog dana ujedinile različitosti. Broj 3.000 ne poznaje manje i veće zlo. Poznaje one koji su bili egzekutori, kao i politiku onih koji su je osmislili. Upravo je to presudilo da se nikad više ne vrate. Umjesto upisivanja zločina sa velikim Z u sve naše knjige, tresle su se ulice od pjesme u sred Bosne o Kosovu, o marševima i ratovima. Od tada su se slili zločinački novci u sve naše državice, dobili smo bogataše koji su sposobni, političare koji nacionalizam stavljaju ispred zakona, života i anatomija i fiziologija zločina je tu. I danas, eno je u politici koja vlada Crnom Gorom.
Vrijeme je da prestanemo da se vladamo po onoj latinskoj - Ignoramus et Ignoramibus – Ne znamo i nećemo da znamo.
Bonus video:
