Zašto je poslušnost srce političke moći? Odgovor je jednostavan: ako građani ne slušaju, vladar ne može da vlada.
Uzrok poslušnosti je u najvećoj mjeri, kombinacija straha i interesa. Strah će nestati kada većina shvati da su i oni kojih se najviše plaše - samo ljudi kojima moć daje upravo poslušnost većine. Uprkos sitnim koristima, sve je više onih koji shvataju da se ne živi od mrvica sa stola gospodara i da se moraju izboriti za život dostojan čovjeka.
Kada državna administracija kojoj prijete otkazima i smanjenjem plata shvati da će u novom sistemu otići samo korumpirani šefovi, a ne i pošteni službenici, kada policajci shvate da smo i mi i oni žrtve, samo mi u žutom, a oni u plavom, kada građani shvate da nas dijele po vjerama i nacijama da bi nas lakše krali, da ih kupuju pred izbore, a onda četiri godine ispostavljaju račune svakog mjeseca, kada majke shvate da od njihovog otpora zavisi budućnost njihove djece... Kada građani shvate i postanu neposlušni, vlast neće može sprovoditi nepravedne odluke i vladar neće moći da vlada.
Svaki građanin ima obavezu da poštuje zakone, ali svako ima pravo odbrane sopstvenih sloboda i dužnost da se suprotstavi nepravdi.
Koncept građanske neposlušnosti je star koliko i država. Neki kažu da je mit o okovanom Prometeju prvi uspješan primjer otpora protiv vlasti koji je pokrenuo pitanje savjesti i morala. Stari grčki mislioci razvijaju tu ideju, pa Antigona odgovarajući na Kreontove optužbe govori o suštini otpora prema vladi koja se griješi o pravdu:
„Ta valjda ne dade mi Div tu naredbu,
ni Pravda, sustanarka donjih bogova,
što ljudima ove postaviše zakone.
Ne smatrah tako jakom tvoju naredbu
da božje, nepisane, stalne zakone
preteći može; ti si ipak smrtan stvor.
Od danas nisu oni, ni od juče – ne,
no vječno važe, niko ne zna otkad su.“
Čak i u mračnom dobu srednjeg vijeka ne prestaje otpor i razvijaju se teorije o građanskoj neposlušnosti. Govori se o pravu članova zajednice da snažno reaguju protiv loše i nepravedne vlade i kaže se “Ako je kralj bez uzda, to jest bez zakona, narod treba da mu namakne uzde” (H. Brekton i S. J. Brutus, De legibus et consuetidinibus Angliae).
Noviji mislioci kažu da je građanska neposlušnost svjesno politički akt (J. Rols, Teorija pravde) jer se u “ovom tipu otpora građani suprotstavljaju aktima vlasti koji pokazuju odsustvo smisla za pravičnost i opšte dobro unutar zajednice, te se mogu smatrati nelegitimnim”. Njihova najvažnija teza je “Treba da budemo prvo ljudi, pa tek onda podanici. Poželjnije je negovati poštovanje pravde no zakona”, a posebno ukazuju na moralnu obavezu da se pruži otpor „Pod vladom koja nepravedno uhapsi makar jednog čoveka, za pravednog čoveka je jedino mjesto – takođe zatvor“ (H.D. Toro, O dužnosti građanina da bude neposlušan).
Istorija nas uči da nije vlast ta koja odlučuje o tome šta je pravedno, već građani. A kada vlada ugrožava principe pravde, onda je građanin dužan da nepravdu prepozna i da je zaustavi. Kada bilo koji oblik nasilja postane zakon – otpor je dužnost!
Ova vlada i ova vlast ugrožavaju naša osnovna ljudska prava da dostojanstveno živimo u slobodnoj državi. Zato moramo odbiti poslušnost ovakvom sistemu.
Nedavna sramna odluka Skupštine o usvajanju rebalansa budžeta kojom se, po predlogu Vlade, legalizuju nove ugradnje za dugove Kombinata aluminijuma pokazuje da ta institucija ne štiti interese građana. Da li, onda, manjina poštenih poslanika treba da nastavi da izigrava dekor organizovanom kriminalu i svojim prisustvom daje legitimitet za odluke koje štete građanima? Da li naši poslanici mogu zaštititi građane ako dozvole da ih zarobljene institucije kooptiraju? Da li i oni treba da otkažu poslušnost?
Građani su im poručili: svi na ulice... budite sa svojim narodom, ne samo u šetnji, već u svakom trenutku. Budite neposlušni!
Građanski protesti traju i više niko ne može da ospori da je počelo proljećno buđenje Crne Gore i da ta energija neće nestati. Ona ne smije i ne može prestati, jer oni neće stati i njihovi apetititi neće splasnuti, i kada bi građanski otpor stao, svakoga mjeseca bi morali da plaćamo sve više i više. Skuplju struju i gorivo, nove takse, nove ugradnje za dugove KAP-a, za Prvu banku...
Mi ne smijemo i ne možemo stati, jer oni neće prestati da rasprodaju i uništavaju našu zemlju, a još samo malo toga je ostalo.
Crna Gora ne smije i ne može prestati da se bori, jer bi to značilo da je pristala na okove organizovanog kriminala i zauvijek izgubila svoju slobodu.
To se nikada neće desiti i otpor će uvijek trajati, jer takva je Crna Gora i njen narod. Nekada je vjekovima ćutala, ali nikada nije potpuno spavala i uvijek se uspjela izboriti za svoju slobodu. I uvijek je ta borba trajala i tražila i upornost i žrtve, ali je narod uvijek pobjeđivao i uvijek iznova osvajao svoju slobodu. I sada će!
Ova vlada mora pasti da bi Crna Gora krenula naprijed. Vidimo se 31. maja u isto vrijeme, na istom mjestu, sa istim ciljem – slobodna Crna Gora čija vlast radi u interesu građana i nije povezana sa organizovanim kriminalom.
Do tada, do slobode, građani budite neposlušni!
Bonus video:
