Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag. Onaj ko dobro vidi, hoće i zna u šta da gleda, da prepozna svaki – i zeca i tigra i miša i lukavu liju. Prepozna se i trag onog ko pokuša da u snijegu falsifikuje nečiji (ili svoj) trag, pa hoće stopu zeca da prikaže kao trag tigra, ili obratno. Onome ko ne prati tragove u snijegu ostaje da se (na)sanka na brijegu.
Snijeg zvani „listing“, čim je „pao“ pokazao je tragove i svi su ih vidjeli, samo nije smijenjeni Prvi policajac - Veselin Veljović. Ko je Veljoviću podmetnuo i umjesto lije ukazao na trag neke druge zvjerke? Tom SAJ–ovcu koji bi morao da zna u kom grmu leži zec. Uz sebe je imao cijeli menadžement Uprave policije (kako to moćno zvuči, uz sva skupa, elegantna odijela i sjajne manžetne), iskusne operativce kakve majka više ne rađa, savjetnike sa pogledima grčkih filozofa, tim za odnose sa javnošću (čovječe!), Mika i njegovo odjeljenje sa savremenom aparaturom za primjenu „mjera“ i priključivanja na veze koje ti volja dok uvo ne zaboli, špijuna unutar i van službe... Što bi? Ko ga je kome smjestio (listing)?
Fotelje se držao kao mačka i vedeisao skoro godinu i ne bi mu pravo kad mu se reče da mu je istekao rok. Ipak, mogao je još malo, makar dok sve ne izvede na čistac i dokaže da je još u duši SAJ–ovac, onaj koji ne odustaje i ide i kroz vatru i kroz vodu, i uz kanap i niz strmu... I ne samo da izvede na čistac aferu listing i dokaže da policija (iako je dokazano da je sačinila) nikome nije dala ili, ne daj bože, falsifikovala dokument, već da objasni mnogo toga.
Da ne ode dok ne zatvori usta onima koji tvrde da je čak pravio dosijea kolega iz sestrinske službe (ANB), davao partnerskim policijama njihove listinge bez znanja tužioca i bez zahtjeva za povratnom informacijom zašto su ih (ako su) tražili. Da objasni zašto on i njegov kum nijesu procesuirali „kriminalce“ u svojim redovima nego su (lažu dušmani) brukali državu i službu i dozvolili da njihove kolege „rade“ partneri.
Trebalo je da ostane pa objasni kako je to policija radila na slučaju Zavala dvije godine prije nego je MANS podnio prijavu, a da za to vrijeme ni slova nijesu dali nadležnom tužiocu.
Da kaže ko je u njegovoj službi odgovarao što u Spužu nijesu Šarić i Kalić.
Da objasni, dokaže i zatvori usta javnosti (a i svojim kolegama koji o tome mnogo znaju, ali su „profesionalci“, pa ćute), da nikakve veze nema sa fabrikom cigareta u Mojkovcu, ni on, ni niko njegov, ni drug, ni kum, ni komšija, ni Vladeta, ni brat... Da dokaže da to što nikada nije pokrenuo ozbiljnu istragu u vezi sa tom fabrikom nije zbog ličnih interesa, nego je sve čisto, kako onomad saopšti na osnovu dopisa nadležnih organa. Pa da kaže: „Gnusne su laži da fabrika, uprkos istrazi specijalnog tužioca, nije prestajala da radi i proizvodi lažne cigarete. Miko ih drži na 'mjere', operativci ih drže na oku, ja ih držim... “ Sve to da kaže uvaženi, sada bivši, i crno na bijelo, pljas dokaze na sto!
Mnogo toga je ostao dužan, ali dobro, nije daleko, objasniće u „narednom periodu“...
U „tom periodu“ će, obećao je, podijeliti svoja saznanja sa javnošću ili sa tužiocem ko se potrudio da paljenja vozila „Vijesti“ ne budu izolovan slučaj, koga je i čime zadužio pa nije nađen pištolj kod Mugoše mlađeg koji je potezao na mog kolegu, ko nam prebi direktora i odakle vade „stručnjake“ koji po sudovima lažu za njihov i svoj sramni interes...
E, uvaženi moj Veljoviću, ne živi se hiljadu godina. Eto, do juče ste bili Prvi policajac, a danas ste posljednji savjetnik (imenovani).
A bili ste komandant SAJ-a! I to ne bilo kakav. Sjajan! Hitar, hrabar, odlučan, okretan i uz brdo brz.
Bonus video:
