Muškarci su imali šansu za šansom. U Crnoj Gori, jedan je imao mnogo više šansi od svih drugih zajedno, i svaku je odlično iskoristio - za sebe i ekipu. A i ostali zemljaci-muškarci, od te zemlje šta su napravili? Ništa. Krenuli su od nečega, rovarili, dok nisu stigli do ničega. Čak ni anarhiju nisu napravili; anarhija bi bila Utopija u odnosu na feud koji ni kao feud nije uređen kako treba. Kule na vrhu građene su na krivim temeljima, stoje ukoso, pa su svi iz podnožja u vječitom strahu da će se, pri najmanjem potresu, gomila kamenja pravo na njih sunovratiti i pokopati ih.
Protivno restrikcijskom mraku društva i njegovim predvidivim, stoga i neupečatljivim strujanjima, jednom se prilikom upalila mala stona svjetiljka od dvjesto vati. Tako sam ja prvi put vidjela dr Draginju Vuksanović, prošle godine, u emisiji “Načisto”. Došao je red na nju da priča. Volim kada se oči iskre, na to se sve rjeđe nailazi. U politici gotovo nikada. Draginja je iz studija izgnala učmalost i trome fraze. “Reći ću vam, večeras ću vam sve reći”, ponovila je, uz poluosmijeh koji izaziva da joj se slobodno suprotstave, ona to i čeka, sigurna u svoju nadmoć.
Draginja, zaključila sam, još od rane mladosti zna ko je, šta želi i za šta se sprema. I kao ličnost, i kao političarka, hrabra je na način ovog vremena, način nedokučiv za tri četvrtine crnogorskog stanovništva, jer to nije tragikomična rika čopora, niti jeftina “krvava bajka”, nego je individualna hrabrost, nastala iz sopstvene prirode i nadgradnje - koja je još u toku.
Draginja Vuksanović svima otima “pozornicu”. Njen adut nije njen izgled. Izgled je nešto što je uspješno već prevazišla. Život žene stvarno počinje kada ona prevaziđe svoj izgled, kakav god da je. Draginja je to rano shvatila, i kao svoj štit odabrala svoju ljubav za poznavanjem prava. Pravo i zakone ne samo da poznaje, već i voli, a svaka žena, u ono što istinski poznaje i voli, udahnjuje posebnu energiju; to postaje njena baza. Pravo je Draginjina baza. Kada ona govori iz svoje baze, ja je sve razumijem. Ostale političare prestanem slušati već nakon par minuta jer ne govore iz tog osnova koji poznaju i vole. Govore naučenim jezikom tromih fraza koji je, nažalost, ušao ljudima u uši pa misle da to tako treba. Politički je jezik blokirao ljude jer su fraze tog jezika lukave i ograničavajuće; one su kao izliveni beton koji će im se stvrdnuti oko zglobova, prije nego što osvijeste u šta su zagazili. I - ni makac dalje. Na taj se način - ne samo u politici već i u književnosti, kulturi, ekonomiji - nerazumljivi jezik pretvorio u prihvatljivi. Kod nas se unaprijed zna šta će saopštiti papagaji vladajuće partije, pa i oni koji su dugo na suprotnoj strani, ali su, poput stare ploče, zaustavljeni na istoj dionici koja ne samo da se ponavlja, nego i preskače, potpuno gubeći integritet i značenje. Ali se uho na to naviklo. Kada neko progovori svojim jezikom, koji probija oguglalost sluha i probudi uspavane sive ćelije, kod mnogih se rađa strah, odbojnost, kao pri svakom susretu s istinom. Istina drmusa ljude iz uspavanosti koja podrazumijeva utješno izbjegavanje odgovornosti.
Dr Draginja Vuksanović prva je kandidatkinja za predsjednicu u istoriji Crne Gore. Žena se napokon kandidovala za funkciju za koju se bira ličnost, a ne partija. Draginja prepoznaje i jasno definiše dugopostojeće probleme žena u patrijarhalnom društvu. Ne izgleda mi kao da je “muškarac u suknji”, nečija rodna maska koju je “šef” gurnuo u ring. Izgleda mi kao da - ponavljam jer to baš poštujem - odavno zna šta hoće, sprema sebe za cilj od kojeg neće odustati, a cilj je, čini se, sprovođenje pravno potkovanih promjena u zemlji bez reda, i to s visoke pozicije. Ambiciozna, s odgovornošću, koju joj je, ako je i urođena, pojačalo proučavanje prava. U njenoj oblasti, koja je, u ovom političkom trenutku, od izuzetne važnosti za crnogorsku politiku, niko od ostalih kandidata ne može joj se približiti. U punoj je snazi žene koja će obavljati mnogo poslova istovremeno, ne gubeći fokusiranost. Ne opterećuju je prevaziđene ideologije i stajališta; ona glasače ne mora uvjeravati da prepoznaje nepravdu, kršenje ljudskih prava, netoleranciju i primitivizam - u njenom je nastupu sve to već jasno kao dan.
Sve ovo što kod nje prepoznajem treba dalju njegu uz dobar, moderan tim. Rekla bih da ga nema. Ne trebaju njoj fraze koje, manje ili više modifikovane i prilagođene trenutku, svi guraju već trideset godina. Kada političarka nema jak tim za izbore, najbolje je da se drži svoje stručnosti i osobenosti. Ako govori iz sebe i onoga što ona sa sigurnošću zna, kao onda kada sam je prvi put vidjela, neće pogriješiti. Svojim instinktom neka gradi i svoj tim. Čak ne mora ni da žuri. Ona zna šta hoće, a vrijeme je zaista na njenoj strani.
Vremenom će, valjda, na njenoj strani biti i žene.
Muškarcima su, do sada, žene u Crnoj Gori dale hiljadu prilika. Neka zavire u svoju dušu i iskreno sebi priznaju stanje ženskog pitanja u zemlji. Ako pronađu neki napredak u odnosu na prošli vijek, taj je napredak inicirala žena, i do ostvarenja ga vodila snagom svoje ličnosti.
Bonus video:
