Najlakše je oprostiti Milu jaknu od par hiljada eura. Možda zato što je ta jakna iako skupa dovoljno seljačka da mu i pristaje. Nego, to je duga i druga priča. Milo nije samo odijelo, kad god obuče nešto mimo protokolarnog odijela bljesne njegov istinski stil i vidimo nešto u stilu „otkupa sirove kože“ (naslov fantastične knjige Abdulaha Sidrana).
Ono što je zanimljivo je da se u Mila kunu mladi ljudi zagovarajući put u Evropu, stremljenje zapadnoj civilizaciji i stabilnost, dobre odnose sa komšijama. Međutim, ako iko od njih pogleda Mila sa početka devedesetih godina (a toga ima na youtubu mnogo materijala), vidjeće i čuće Mila koji sjedi u nekom Titex ili Prvi maj Pirot nespretno skrojenom odijelu, sjedi u sjenci Momira Bulatovića i stiče svoj nadimak „britva“. Tad Milo iz prošlog života ne liči na današnjeg jer hoće „da raskrsti jednom za svagda“ sa Hrvatima, neće da da Hrvatima Boku jer ona pripada Crnoj Gori i kaže kako će da povuče granicu tamo ka Hrvatskoj jer granica nije u redu, hoće Milo tadašnji da povuče granicu prirodnije i ločignije pa da granica kako Milo iz prošlog života kaže bude bolja od one koju su „crtali priučeni boljševički kartografi“.
Brije Milo po Hrvatima, iz svake njegove tada crne kose na glavi sija nacionalizam, kako tada srpski, tako danas hibridni crnogorski, ali svakako nacionalizam kao takav. Neće to da vidi nijedan vjerni Milov glasač, a i da vidi, reći će: „montaža“. I kraj.
Takav nam je Milo, nekad huškač, danas postao čovjek koji zagovara stabilnost i napredak. Ako već ne želi da se osvijesti narod, da pogleda taj video kratki na youtube-u i čuje Mila protiv Mila, da uporedi jednog i drugog. Da vidi koliko je vremena prošlo „u međuvremenu“, koliko su nam godina i firmi pojeli Marovići i Đukanovići, familije, braća, kumovi i ljubavnice, taj i dalje treba da glasa lično, samo iz dva razloga.
Prvi je uvijek zaljubljenost, u Mila, poput one žene koja je kod city light-a kod Vlade Preko Morače uvijek ostavljala karmin na svaku Monitorovu objavu na čijoj se naslovnoj strani nađe vječiti Premijer Milo. Dakle, može biti zaljubljenost u Mila ili lični interes. Od sigurne plate u državnoj ustanovi, dozvole za ogradu, septičke jame, zaposlenja sina u policiju ili ćerke u opštinu, ili možda poljoprivredni kredit koji nikad neće biti do kraja vraćen.
Zato se Milo glasa, zato mu se oprašta i huškanje na Hrvate, i seljačka jakna od par hiljada eura, oprašta mu se i to što Porto Montenegru oprašta u naše ime preko pet miliona eura. Ono što nisu svjesni Milovi glasači koji šilje olovke i za ove izvore, jeste da će ovog puta oprostiti Milu i nešto buduće. Proste pare, ali ovog puta odoše zemlja i voda. Oprostiće Blažu hidro-elektrane, oprostiće uništavanje Bukovice i divnih sela oko Šavnika, a Milovi će sve žrtvovati da njima budu puni džepovi. Kako reče jedan mještanin Bukovice, nikad da se sjete da naprave fabriku za preradu sira i mlijeka, ali hidroelektranu i ono što im je u interesu ličnom napraviće silom, protiv volje mještana. Sve će nepovratno biti uništeno, tako da zaboravimo na biodiverzitet, ekologiju i poljoprivredu. Za to se glasa sad, ne glasa se više za Mila, već je glavno pitanje ovih izbora: hoće li Blažo dobiti zeleno svijetlo za hidro-elektrane u prvom ili u drugom krugu. Ostalo su sitnice.
Bonus video:
