Sve ono što ovih dana kontaminira javnost Crne Gore, a vezano je za popis stanovništva, neodoljivo podsjeća na najostrašćenije izbore i referendumsku euforiju.
Ako se prisjetimo obećanja crnogorskih zvaničnika u predreferendumskom periodu da će rješavanjem državno-pravnog statusa nestati teme koje opterećuju našu, ionako preopterećenu i prezasićenu, javnost, kao što su identitetska pitanja - jezika, crkve, himne, zastave, sadašnjost ih više nego demantuje.
Podjele crnogorskog društva su još više pojačane i multiplikovane.Činjenica da teško sazrijevamo kao društvo postaje sve više uočljivija i jasnija kada se jedno statističko pitanje pretvara u megapolitičko i sudbinsko.
Ovaj popis nas kao nikada do sada stavlja pred ogledalo u kome smo suočeni sa istinom koja nam govori o tome da smo društvo razoreno panpolitizmom. To bi značilo da je svaka pora našeg života politički obojena, a da u suštini politike u pravom, definicijskom, smislu nema.
Ona je ovdje kod nas smišljeno vulgarizovana i svedena na definiciju „dame sumnjivog morala“. Sigurno da oni pošteni ne bi zalutali u te vode i prigrabili poziciju nekom mediokritetu.
U predpopisnoj atmosferi svjedoci smo da je svaki dan obilježen nekim incidentom, izjavom ili potrebom da se druga strana diskvalifikuje ili minimizira u predstojećem izjašnjavanju koje treba da bude samo statistički notirano i na usluzi drugim naučnim granama.
Mediji, takođe, ne mogu da pronađu potrebnu distancu i ovaj proces kanališu u onom pravcu u kojem treba da ide, a polarizovane strane iskarikiraju u njihovom političkom pokušaju. Na taj način mediji upadaju u ovu klopku koja nas generalno vraća veliki korak unazad.
Da paradoks bude veći, a samim tim i cinizam, prethodni popis koji je održan 2003. odlagan je više od dvije godine, takođe iz političkih razloga jer je Državna zajednica otpočela svoj kratki vijek i nije se moglo odlagati u nedogled sa statističkim instrumentarijem koji je mogao produžiti ili skratiti život Solaninoj tvorevini.
Tako se nauka i čitava njena metodologoja i perodika morala podvrgnuti politici i popis stanovništva odložiti za dvije godine. Tim popisom, a i ovim, naravno, pokazala se velika istina u crnogorskoj javnosti da politika ili parapolitika superiorno dominira nad svim oblicima društvenog života.
I ta dominacija će sigurno potrajati veliki jedan period dok se mentalitetski ne budemo sazrijevali kao individue koje će jasno određivati i definisati prioritete u svom životu. Ili jednostavno rečeno, dok ne prođemo „tranziciju“ svijesti koja je mnogo bolnija, napornija i zahtjevnija od svih ostalih grana tranzicije.
Na ovaj način, dok budemo dokazivali jedni drugima ko smo, šta smo, odakle smo, kojim jezikom govorimo i kakva krv nam protiče kroz vene, mnogi civilizacijski vozovi će uveliko i nepovratno prolaziti mimo nas, ostavljajući nas da budemo virtualni poligon za zemljotrese, cunamije i ostale pošasti. Izgleda da jedino tako nekome možemo biti inspirativni, pa makar na virtualni način.
Otud i ovaj naslov koji liči na političke i partijske kampanje poslije kojih je zaista potrebna predizborna šutnja (iako i to ne postoji u razvijenim demokratijama), koji svojom ironijom, da ne kažem sarkazmom, treba nekoga da zamisli ili podstakne na razmišljanje u samom procesu popisa.
A to je biti svoj i biti poseban, jedina odrednica koje se treba pridržavati makar se umjetnički, revolucionarno i buntovnički izjašnjavali kao jedan veliki pisac koji je rekao „Ja sam Sumatraista“.
To su signali da je otpočela tranzicija svijesti.
Bonus video:
