Brojni, intenzivni i raznovrsni utisci stvoreni tokom posjete delegacije Odbora za međunarodne odnose i spoljnu politiku Skupštine Crne Gore Kini, definisali su mi i potvrdili određene sudove i odluke, posebno kada je pitanju svijet i Kina u njemu, kao i o sudbini crnogorskih sve slabijih mogućnosti i pravim putevima, a i o budućoj adresi življenja mojoj i mog potomstva.
Kineske slike su kod mene proizvele istovremeno i bijes i zavist i strepnju kada je u pitanju crnogorska zbilja.
Definitivno, Kinezi su radni, pametni, informisani, srećni i slobodni ljudi. Ogromnom usklađenom i konstruktivnom energijom mijenjaju svakim danom staru Kinu na bolje, postižući potpuni sklad između drevnog i novog, prirode i tehnike, poštujući i broj stanovnika i mikroprostor i regionalni uravnotežen razvoj i zaštitu životne sredine.
Zato im je rast GDP-a oko 10%, zato imaju najbržu željeznicu, koja sada postiže nevjerovatnih 470 km/h, najbrži računar, najbolju tehnologiju u termoelektranama „čistog CO2“ ili borbeni avion koji ima bolje perfomanse i u odnosu F-22.
Zato kineske devizne rezerve iznose 3 biliona dolara, a „dugi marš kineskih banaka“ je učinio da su danas među 50 najvećih banaka u svijetu 6 kineskih. Prošle godine su sagradili novih 5,8 miliona stambenih jedinica, a ove godine planiraju da to bude više od 10 miliona.
Obrazovanje i nauka su im centar svega. Činjenica da profesor u osnovnom i srednjem obrazovanju ima veću platu od visokog činovnika u administraciji to potvrđuje.
Treba posjetiti najmanju i najjužniju od 34 provincije u Kini, ostrvo Hajnan, čija je površina 33.920 km2, broj stanovnika 8.180.000, sa tropskom klimom i monsunima u novembru, pa vidjeti kako se od provincije u žargonskom smislu postaje svjetska turistička top destinacija.
Treba vidjeti kako se planira dugoročni razvoj, kako se prostor racionalno koristi i povezuje, kako se gradi željeznički i putni prsten, kakva se usklađena ravnoteža postiže, podižu turistički kompleksi visoke kategorije, ali i stambene četvrti koji su međusobno kompatibilne.
Treba vidjeti i stare i nove atrakcije, koje čuvaju patinu drevne kulture i civilizacije ali i pokazuju sadašnju snagu Kine. Jedan od njih je monumentalni spomenik Budi, jedan od simbola Hajnana, građevina koja izvire iz mora i dostiže visinu od fascinantnih 186 m, što je čini najvišom na svijetu. Potenciranje da je mnogo viša od Kipa slobode odražava rivalstvo Kine i SAD.
Najjužniji grad Hajnana i Kine, Sanya, ima 580.000 stanovnika, 200 km plaža, sa 10.000 kreveta, 5 univerziteta i 40.000 studenata, sa sopstvenom aviokompanijom koja je direktno povezana sa brojnim svjetskim destinacijama. Ulažu 10 miliona dolara za promociju turizma i posjeti ga oko 8 miliona turista. Splendid je skroman u odnosu na tamošnje hotele.
Kvadratni metar stambenog prostora na ovom prekrasnom ostrvu košta oko 1.200$ i mnogi stranci ih kupuju, i Amerikanci normalno, a dvokrevetna soba u ovim ekskluzivnim hotelima je od 120 do 300$ dnevno, zavisno da li je sezona ili ne.
Da se ne bi manipulisalo, sada privatni sektor učestvuje sa oko 70% u ukupnom kineskom proizvodu.
Bez obzira što ko mislio o kineskom društvenom modelu, dosadašnja stopa ekonomskog rasta je posljedica dubokog i usaglašenog promišljanja i odlučivanja i zvučnih naučnih titula visokih funkcionera KPK, koji vode zemlju koja je sada druga ekonomska sila svijeta, odmah iza SAD-a. A sjutra može i to da se promijeni. Prirodno, sa ekonomskom snagom ide i politička i vojna.
Jaka Kina treba i Kini i svijetu. Treba je podržati, a ne pokušavati pelcovati zapadnom „demokratijom“. Što je Kina ovakva milo mi je jer sam prije nekoliko godina isticao njen model privrednog razvoja, a tada sam od vrha ovog režima optuživan da sam komunjara.
Kako poslije svega ovoga nemati osjećaj kada je u pitanju Crna Gora sa početka teksta. Još kada vas iz aviona prvo dočekaju posljedice poplava koje su u osnovi izazvale naša glupost, halapljivot i nemoć.
Kiša će valjda uvijek padati, ali neće biti potopa svijeta. Ili ono ruglo od Kombinata aluminijuma i one raspale barake i smeće oko njega. Na njega treba „bombu bačiti“ i "sravniti sa zemljom“ ili ga modernizovati i sve očistiti.
On ovakav-nikakav najupečatljivija je slika i odraz što je ovaj režim činio dvadeset godina i koliko nas je kombinata koštala njihova neoliberalna i pljačkaška ekonomija. Gdje smo mi bili devedesetih a gdje Kina i mnogi drugi, a gdje smo danas mi, a gdje oni. Kukala nam majka!
Ne znam što će biti sa kineskom ponudom oko auto-puta, vjerovatno će nešto biti. A cijena će biti između stvarne i one koju su nudili oni lopovi, no opet visoka i loša po budućnost Crne Gore.
Režim će na to u svom stilu – ti nijesi za auto-put, samo kritikuješ. Ne, ja sam za auto-put, za kineski model izgradnje, istovjetan kao i njemački, slovenački, hrvatski i sve više srpski. Budale ne bi činile što ova vlast čini.
Kinezima nijesu dali ni validnu ni potpunu dokumentaciju, ne zna se ni kuda koridor ide, a da ne govorimo o geološkim istraživanjima. Treba napraviti svu dokumentaciju, sprovesti istraživanja, čvrst dogovor sa Srbijom i EU, formirati svoje konzorcijume niskogradnje, vidjeti što mi možemo, znati sve i tada i sa kinezima i sa drugim razgovarati.
Auto-put treba da košta što manje, da se dobije što više pomoći i da što više para ostane Crnoj Gori. I da se „napadne“ auto-put na više mjesta i izgradi cio za 5-6 godina a ne za sto. I da što prije napravimo brzu saobraćajnicu uz more i zaobilaznice oko gradova i dva frekventna aerodroma i da barem očistimo i upristojimo i more i puteve. Da imamo što više turista.
E to tako-lijepo ne može sa ovim režimom. Crnoj Gori je neophodna prava aternativa. Ubijeđen sam da će je Crna Gora poroditi. Mora, nema druge! U suprotnom, ako se alternativa ne stvori, ukoliko se sve uništi i rasproda, ja odlazim.
Vratio sam se sredinom osamdesetih, kada sam već bio neko, izabrao sam između Sorelmetala i Mehanite i svijeta i Crne Gore, Crnu Goru, mnogi su mi tada rekli da sam lud. Danas su mi djeca već neko.
Podržaću ih da idu u srećna mjesta. Sramota je za Crnu Gora da neko bude nešto u medicini, a da nema nikakvih uslova da se bavi naukom i pravom strukom i da ga izdržavaju roditelji. I ništa ne bi bilo bolje ni kroz pet ni deset godina. Poći ću za mojima i pridružiti se svom uspješnom bratu.
Do tada i te crnogorske, i moje raskrsnice boriću se do kraja, i protiv režima i protiv njihovih pomagača, nikogovića i prevaranata, i “lupaću“ prijave i boriti se protiv tajkunskog dila Đukanić-Berluskoni. Normalno, nudeći rješenja i Platformu.
Završiću ovu moju „jadikovku“ lijepim osjećajem o crnogorskoj delegaciji. Bili smo dobra i ozbiljna družina, ni jedne „grke“, svi za Crnu Goru.
I ambasadorka u Kini isto tako. Može se ako se hoće, tako nam malo treba da budemo kao ostali, normalni svijet. Normalno, na svoj način, ni kineski, ni američki, ni evropski ili ruski, već naš crnogorski, prihvatljiv za sve.
Bonus video:
