U očima svog naroda, Mohamed Hosni Mubarak bio je bezbojni autokrata. Toliko bezbojan da je Egipćanima teško bilo da mu pronađu nadimak. Na kraju su mu dali nadimak „faraon“, jer im se činilo da će zauvijek da vlada Egiptom.
Hosni Mubarak je rođen 4. maja 1928. godine u malom gradu u delti Nila, u provinciji Menufija, sjeverno od Kaira. Tamo je proveo detinjstvo i mladost, prije nego što se pridružio vojsci. Bio je to bio kamen-temeljac njegove kasnije političke karijere. Kao pilot borbenog aviona brzo se uzdigao i napravio karijeru u oružanim snagama. Dogurao je do glavnokomandujućeg vazduhoplovstva Egipta.
Za odanost i lojalnost egipatskom predsjedniku Anvaru al-Sadatu, Mubarak je nagrađen mjestom potpredsjednika Egipta. Uvijek je sjedio pored Sadata i smješkao se. Tada niko nije vjerovao da bi Mubarak mogao da postane predsjednik, kaže Amr Ismael, politikolog sa Univerziteta u Kairu: „Sadat je izabrao Mubaraka jer je smatrao da on nema velikih političkih ambicija i zato što je u njemu vidio odanog sljedbenika.“
Ali sa ubistvom Sadata, i nakon sklapanja mirovnog sporazuma sa Izraelom, kucnuo je čas za njegovog sljedbenika. Mubarak je u oktobru 1981. imenovan za predsjednika i održao se na vlasti gotovo 30 godina. Novi vladar uspio je da pomiri Egipat sa arapskim susjedima i istovremeno da održava prijateljske odnose sa Izraelom. Zapad je cijenio Mubaraka zbog tog pragmatizma i smatrao ga je garantom stabilnosti u regionu.
„Mubarak je Egipat učinio stabilnom državom“, kaže Amr Ismael. „Pod njegovom vladavinom nije bilo ratova, niti je bilo ideološke promjene pravca.“
Za regionalnu stabilnost i mir sa Izraelom Egipat je dobio značajnu finansijsku podršku SAD. Međutim, dobar dio stanovništva nije podržao pomirenje sa Izraelom. Naprotiv, mnogi Egipćani sebe još vide kao saveznike „arapske i palestinske braće“.
Mubarak je ekonomski otvorio Egipat prema svijetu, prije svega pod pritiskom SAD. Posebno je profitirao turistički sektor, koji se brzo razvijao: posjete piramidama, krstarenja, odmori na moru... Međutim, privredni uspon je zaobišao široke mase - obogatili su se uglavnom Mubarakova porodica i prijatelji. „On je Egipćane naučio šta je to korupcija. Čak je od toga napravio vrlinu“, kaže Amr Ismael.
Tako se previše novca našlo u privatnim džepovima, a premalo u državnim kasama.
Mubarak je stvorio loš zdravstveni sistem i katastrofalan obrazovni sistem. Nije bilo posla, niti perspektive za mlade generacije - koje su brzo stasavale. Nije bilo učešća mladih i uopšte naroda u vlasti i odlučivanju. Mubarakov sistem nije imao nikakva demokratska obilježja.
Na izborima je bilo do manipulacija i falsifikovanja rezultata. Egipat se razvio u policijsku državu koja je primjenjivala metode sistematskog mučenja. Članovi opozicije završavali su u zatvorima. Posebno žestoko se postupalo protiv islamista. Mubarak je samo Muslimanskom bratstvu dao određene slobode - vjerovatno da bi svojim partnerima na Zapadu pokazao da alternative nema - ili on ili islamisti.
Informacije o njegovom privatnom životu rijetko su dospijevale u javnost. Jedno vrijeme je stalno igrao skvoš, a u Italiji kupovao odijela s tzv. Mubarakovim prugama na kojima je sitnim slovima pisalo njegovo ime. Bio predsjednik Egipta koji je bio stran svom narodu - ali i narod njemu, kaže Amr Ismael. „U Egiptu ga niko nikada nije volio, jer se ogradio od naroda. Bio je veoma daleko od ljudi na ulici.“
Zidovi iza kojih je vladao bili su toliko visoki da Mubarak, kojem je uvijek prijetila opasnost od atentanta, nije primjećivao sve veći otpor u vojsci i narodu kada je želio da sina Gamala proglasi za svog nasljednika. Prekasno je reagovao na zahtjeve demonstranata na trgu Tahrir. Autoritarna vladavina, nedostatak saodlučivanja, ali i duboka korupcija, pad ekonomije i sporost u sprovođenju reformi - sve to je izazivalo ogorčenje stanovništva.
Egipćani su 2011. konačno ispisali stranice istorije i prognali sa vlasti omraženog despota Mubaraka. Podnio je ostavku 11. februara 2011, a odlučio se na to nakon masovnih protesta, kako je to objasnio njegov tadašnji zamjenik Omar Sulejman. Vlast je zvanično preuzeo Vojni savjet. Mubaraku se sudilo gotovo godinu dana, a presuda je bila relativno blaga: 25 godina zatvora.
Ali, on nikada nije ni započeo izdržavanje kazne. Nekada najmoćniji čovjek na Bliskom Istoku proveo je svoje posljednje nedjelje u zatvorskoj bolnici. Odatle je mogao da posmatra svoje bivše saradnike kako pokušavaju da očuvaju „Mubarakov sistem“ i da ga prilagode novom vremenu.
Bonus video:
