Mladić je sjedio u svom taksiju na štandu kod Katedrale i čitao novine. Sjeo sam na zadnje sjedište njegovog taksija i prije nego što smo krenuli, on reče: “Pogledajte šta piše na prvoj strani: Prijeti nam katastrofa! Koga oni više zajebavaju? Nisam glup i jasno mi je da je sve ovo neko smislio, ali ne znam s kakvim ciljem”. Nisam znao šta da mu kažem. Da se s njim složim, nisam mogao, a nisam želio ni da mu protivrječim, imajući u vidu količinu lažnih informacija kojima smo proteklih mjeseci bili izloženi. Razlika je samo u tome što se mladi taksista, poput mnogih drugih građana, priklonio jednoj priči, a ja drugoj. Bilo kako bilo, možda nijedna pojava u istoriji čovječanstva nije u tako kratkom roku proizvela toliko svojih tumača kao aktuelna pandemija. Smrtonosni virus iz Wuhana razbuktao je ljudsku maštu do te mjere da je gotovo svaki čovjek postao teoretičar pandemijske pošasti. Naravno, običnom svijetu najbliže su razne teorije zavjere, nerijetko potaknute i iz političkih ili čak naučnih krugova. Takav je slučaj sa teorijom prema kojoj je neko, najčešće se pominjala Kina, namjerno pustio virus iz boce. Začuđujuće je, takođe, koliko zvanih i nezvanih futurista širom svijeta učestvuje u slikanju bliske budućnosti, koju neki nazivaju “novom normalom”.
Svijet kakav poznajemo će nestati
Prema jednom sociologu kulture, prisustvujemo labudovoj pjesmi jedne veličanstvene civilizacije stare tri hiljade godina, a da to i ne primjećujemo. Svijet kakav poznajemo će nestati, što će promijeniti naše živote kao potrošenu prošlost. Život kojim smo živjeli prije pandemije izgledaće nam, tvrde neki futuristi, kao ugodan godišnji odmor u poređenju sa onim što nas čeka. Svakodnevica će biti svedena na online ritam, od kupovine i zdravstvenih usluga, do studiranja, svadbi i sahrana. Život bez mobilnih telefona biće nezamisliv. Pesimisti među sociolozima i psiholozima mišljenja su da će tzv. Covid generaciju odlikovati depresija, do sada neviđeni individualizam i surova borba za sopstvenu egzistenciju, što će dovesti do “rata svih protiv svih”. Ekonomska kriza i siromaštvo mogli bi poprimiti takve razmjere da će na ulicama velikih gradova ljudi napadati jedni druge i otimati hranu. Fizička izolacija i svođenje socijalnih kontakata na najnužniju mjeru učiniće da ljudi žive u društvu bez dodira.
Možda će i rukovanje zauvijek nestati. Više neće imati ko da vam pozvoni na vrata. Hvala na takvom životu, daleko mu kuća od moje - rekao bi taksista iz ove kolumne. Život generacija na ovim prostorima bio je nezamisliv bez svakodnevnog vršnjačkog kontakta, od dječijih dana, do starosti. Na sreću te naše običajnosti i našeg komšijskog mentaliteta, iako ni komšiluk nije više ono što je bio, Bosna u svemu zaostaje za svijetom, pa će možda još dugo ostati oaza života iz XX vijeka. Ali, ima futurista koji na budućnost gledaju optimistički. Oni smatraju da će nove generacije biti emancipovanije, promišljenije i racionalnije, i svijet učiniti boljim, preferirajući solidarnost, poštenje i znanje. Po njima, svijet se nalazi pred “novom nadom”. Knjige o propasti civilizacije, do koje bi moglo doći zbog uništenja životne sredine, osvojile su evropske i američke knjižare. Njihovi autori su nazvani „prorocima propasti“. „Zbog čega će sve propasti“, „Čovječanstvo u opasnosti. Promijenimo kurs, svi“ ili „Bolje dostojanstveno potonuti, nego plutati u bijedi“ - karakteristični su naslovi njihovih knjiga. O tome se moglo pročitati u internacionalnom sažetku Monde diplomatiquea, objavljenom kao prilog magazina Nedeljnik. “Apetit medija za apokalipsom je toliki da je France 2 u svom dokumentarcu ‘Smak svijeta: šta ako je stvar ozbiljna?’, emitovanom u junu 2019. iznio predviđanje o decembru 2029. Na ekranima se mogla vidjeti scena u kojoj francuski vojnici kontrolišu redove ispred posljednjih mjesta sa pijaćom vodom; električna i vodovodna mreža su uništene, banditi pljačkaju i ubijaju, klimatske izbjeglice preplavljuju Evropu…”. Međutim, neki od “proroka propasti“ skloni su mišljenju da mogućnost apokalipse motiviše na akciju: “Čeka nas sretna apokalipsa. Obuzeće nas bol i sreća. Bol što ćemo posmatrati propast života, mjesta u kojima smo živjeli, svoje budućnosti i svojih bližnjih, sreća što ćemo konačno vidjeti kraj termoindustrijskog svijeta i mnogih drugih toksičnih stvari, što ćemo imati moć da osmislimo nove svjetove, da se vratimo jednostavnom postojanju, da povratimo sjećanje, autonomiju i moć, da uzgajamo ljepotu i autentičnost i da održavamo realne veze sa obnovljenom divljinom”. Poruka je jasna: Sve treba da propadne, da bi novo bilo bolje!
Ljudi neće postati bolji nego što jesu
Novinari nisu proroci i najčešće ne znaju ni kakav ih posao čeka sutra. Ipak, prema onome što znam o ljudima, bilo iz knjiga ili ličnog iskustva, kladio bih se da ljudi nikada neće postati bolji nego što u suštini jesu. Homo sapiens je egoistična zvjerčica. Od antropologa ćete čuti da je savremeni čovjek, uprkos fantastičnim dostignućima svog uma, u moralnom smislu čak gori od svog pretka iz kamenog doba. Ljudska priroda je nepromjenljiva i nije je uspjela “popraviti” ni religija, ni bilo koja ideologija ili politički sistem. Ratovi, nasilje i pohlepa nikada nisu prestali. Šestog avgusta 1945. na Hiroshimu je bačena atomska bomba koja je razorila polumilionski grad i usmrtila na desetine hiljada ljudi. Nedugo nakon eksplozije, lokalne bande su krenule u pljačku kuća i leševa, iako su bile izložene opasnom zračenju. Prema Toynbeejevoj periodizaciji vremena, čovjek je stvorio ukupno 20 civilizacija. Sve osim posljednje, a i ona je pred nestankom, uništio je ratovima, revolucijama i masovnim ustancima. Robovlasnički sistem je ukinut, ali trgovina ljudima i danas cvjeta. U prvih 40 dana pandemije koronavirusa jedan posto najbogatijih Amerikanaca uvećao je svoje bogatstvo za čak 40 milijardi dolara, dok je istovremeno više od 40 miliona Amerikanaca ostalo bez posla. Države su jedna drugoj krale respiratore i drugu medicinsku opremu. Prvoosumnjičeni u “aferi respiratori” u BiH je federalni premijer!
Sve u svemu, vjerovanje da će mali virus iz Wuhana naučiti čovjeka pameti, prije spada u sferu teologije, nego stvarnosti. Što reče Michel Houellebecq, jedan od najprovokativnijih pisaca današnjice, koji je u svojim knjigama mnoge događaje predvidio - Sve će biti isto, samo malo gore!
Bonus video:
