Podgoričani vole da se parkiraju đe stignu. Potrebno je mnogo edukacije, bildovanja opšte kulture i mijenjanja svijesti da bi se iskorijenila praksa bahatog penjanja četiri točka uz četiri žmigavca na trotoar, zelenilo, da se blokira prolaz kolicima i pješacima. Znao je to Miomir Mugoša, zato je Podgorica odjednom preplavljena malim stubovima. Njih bi po prirodi svog postojanja građani trebalo da nazovu jednostavno stubići, ali je žargon učinio svoje pa su oni ponijeli naziv po nadimku tadašnjeg gradonačelnika Mugija. Stoga i danas kad besciljno i opušteno hodate podgoričkim ulicama, kad se zagledate u ekran telefona pa koljenom ili cjevanicom zviznete u betonski stubić reći ćete da ste nogu nagrdili o “mugić“, a ne o stubić. Još dugo će Mugi + stubić biti = mugić.
Mugoša je u narodu bio prozvan kao “svačiji komšija“ jer se govorilo da skoro da nema ulaza u Podgorici u kom on ili neko od njegove familije nema ključ od nekog stana. Poznat je takođe po pištoljanju sa novinarima, probušenoj bubnoj opni, ali i pornićarsko-plavetnom odijelu u kom je dočekao Pamelu Anderson kad je slećela jednom u Titograd distrikt. Obećao je i pet bazena u koje se niko nikad nije plaknuo. Nakon njega stigao je Migo, a njega ćemo već pamtiti po mirisanju sopstvenog pazuha, lapsusima koji su postali praksa i kovertici u koju je smjestio presumnjivi keš za partiju. Pamtićemo i da zato nije propisno odgovarao.
Nakon Mugija i Miga stigao nam je na mjesto gradonačelnika Ivan Vuković, “analitičar mlaćenja prazne slame“ (TBF citat). Nije imao sreće, ušao je u DPS pred sam krah, baš kao da je pošao u četnike ‘44. godine. Sad mora da proguta sve ono što je iza sebe napravio DPS za trideset godina. Namjestili su mu da on mora da pegla njihove rabote. Isturili su ga kao mladog, on im je kao “neukaljan“ bio strategija kriznog PR-a. Apsolutno nesiguran, on nije dovoljno pokvaren da bi mogao da odgovori zadatku, pa iz svakog njegovog poteza i izjave vrišti nelagoda. Na čelu mu piše: “Ovo nisam ja!“. On nije ultra-nacionalistički patriota iako bi to želio biti, on nije ni bahati punoparaš koji je pokupio kajmak iako su svi oko njega takvi, želio bi biti svoj, a zna on dobro, a znaju i svi da je samo njihov. Pion. Sve njegove napamet naučene izjave su puka partijska saopštenja i direktive. Ne zna što će sa vrućim krompirom koji su mu gurnuli u ruke, a ne smije da ga baci. Mora da ga žvaće kako mu se neće.
Guraju ga u svaku vatru. Eto ga u Dnevniku, voditeljki se po licu vidi da joj se ne prenosi njegova izjava, ali ipak kaže da se povodom incidenata na Cetinju i dijaloga Premijera sa građanima Cetinja oglasio i gradonačelnik Podgorice koji je na svom facebook nalogu napisao: “Nou koment“. Dakle, u dnevniku državna televizija prenosi komentar gradonačelnika Podgorice kako nema komentar na nešto. To je vijest!
Bravo za novinara, bravo za voditeljku, bravo za urednika! To je sistem RTCG, televizije koja je “greškom“ prvo pustila Tomsonovu pjesmu na Dan pobjede nad fašizmom, a nedavno istakla naslov “Antisemitizam jedini put“. Previše tematski sličnih grešaka im se potkrada. Nadajmo se da je samo glupost i aljkavost posrijedi.
Koliko bi bolje bilo da je Ivan Vuković od kad je ušao u DPS na sve odgovarao sa “Nou koment“. Pametnije bi mu bilo da u buduće to postane njegova omiljena fraza, da baš na sve odgovara sa “Nou koment“.
Bonus video:
