“Nijesu one definitivno zaštićene i mislim da u ličnosti Đukanovića se ima garant odbrane vrijednosti Crne Gore. Ja sam iz sve snage... smatrao da treba da se prihvati dužnosti predsjednika države, očekujući da ostvari pobjedu", F. Vujanović
Filipu, je zanago dobro. Taman se navikao i uživio. Nije se požalio na Zakon koji ga sputava da bude izabran barem još ovaj put, pa onda samo još jednom. Legalista. Crna Gora jeste vječna, ali Filip izgleda nije. Kao da je svjestan toga. Ali, dao je sebi oduška da se oglasi u pogledu budućnosti, a iz obzira prema vječnosti - prema kojoj gaji posebni osjećaj. Nasljednik će, veli, znati da čuva stečeno - tekovine partije, njenih članova i glasača. A to su, ujedno i vrijednosti neraskidivo vezane za njihov lik i djelo.
Nepodobni po običaju ne miruju, mada su u onoj boljoj (Titinoj) državi morali ići u inostranstvo da se zaposle - a sad ne moraju: mogu da budu eksploatisani na kućnom pragu, i to žešće nego tamo. Režimski glasači, moralno politički podobni, krkčaju se kao i njini roditelji na budžetu - druže Tito, mi ti se kunemo. Žive od poštenja i države. Vazda na braniku. To su te vrijednosti koje valja pronijeti do kraja vremena. I poslije Mila - Milоo.
Ne lezi vraže
Ipak, kao da pošteni vršilac dužnosti DPS Republike, osjeća zebnju u pogledu povijesne zbilje. Veli da je vazda iz sve snage smatrao i zborio da je Milo naša uzdanica, pritom „očekujući da ostvari pobjedu“. Naravno, ne neku moralnu ili Lekićevsku - nego stvarnu pobjedu da ostvari. Onako kako samo on zna. Nipošto umjetnički dojam i tričarije, već uz uhodani rad doušničke mreže na terenu, odraditi još jednu rutinsku pobjedu sigurnih glasača. Da se ostane u posjedu državnog aparata kao najboljeg načina „zaštite vrijednosti“. Poštenje prije svih: kкljučna DPS vrijednost, transparentna i mjerljiva - u eurima čak. Kako nas je upravo obavijestio Vrhovni Sud, za 650 eura mjesečno se ne isplati biti pošten.
Egzaktan je vrijednosni poredak u pravnom sustavu DPS države. Uspostavljen je cjenovnik koji treba sačuvati. Vrijednost njihovih vrijednosti, inače svima poznat, pa i njima samima. Njihove vrijednosti, što bi rekli Kuči, ne mogu biti bolje. Kakvi oni - takve im i vrijednosti. Ali, eto, čak se miroljubivi i neprofitni Filip za njih bori iz sve snage. A kako li su tek nadahnuti oni što namakoše sebi milijarde, a nama dug - takođe u milijardama.
Definitivna zaštita
Predsjednik DPS Republike iz svog višedecenijskog iskustva ne krije da je CG društvo podijeljeno. I da razlike „čak pojačavamo pokazujući da smo spremni da ih produbimo". Ko ih to pojačava i ko je spreman da ih produbljuje, nije nas obavijestio. Dok se Milo ne ustručava da raspali po neprijateljima njegove države i održi bar svoje glasače na okupu, Filip se prenemaže nad podjelama kao da ne zna da je to glavni oslonac DPS vlasti.
Ni pomena koliko su DPS glasači skupi za održavanje i da država već ekonomski tone pod tim teretom. „Vrijednosti“ DPS države sve je teže čuvati, budući da su neodržive i kao takve propadljive. Uhljebljenje DPS glasača na teret državnog budžeta već se pokazalo preskupo i neprimjereno ekonomskoj snazi države. Uz korisnike budžeta karakteristične svaku državu, na budžetu je i armija DPS glasača u državnoj administraciji i preostalim javnim preduzećima. Budžet se godinama dopunjava iz kredita i državni dug nezadrživo raste. Pribjegavaju povećanju PDV-a. Trudbenici Pravosuđa već gunđaju na male plate, te su, poručuju, prinuđeni da se snalaze. Isto ili slično će raditi i ostali korisnici budžeta. A tek nezaposleni. U takvom ambijentu kao posljednji čin jednog bezobzirnog režima u agoniji, je izbor autoritarnog vođe . Koji će da diže dreku i lupa šakom o sto - a ispod stola će svako grabiti kako zna i umije.
Bonus video:
