Obrazovanjem se najčešće bave ljudi koji taj poziv nijesu izabrali - priznao je, istina tek poslije tri decenije, Milo Đukanović. I, za divno čudo, pogodio iz prve. Iako davanje ovako loše ocjene školstvu, koje su upropastili njegovi kadrovi, podrazumijeva da je on sve to vrijeme vladao Crnom Gorom iz izbjeglištva...
Sindrom kralja Nikole iz doba kad je stolovao u Neju ili samo očekivana bahatost nesmjenjivog suverena - nije sad od značaja. U zemlji koja već 27 godina, silu na sramotu, uporno hoće osrednjeg košarkaša za gospodara zaista nešto debelo nije u redu sa obrazovno-vaspitnim radnicima. Ni sa onima koji su kod njih išli na časove...
***
Sindikat prosvjete je ogorčen, ne prvi put. Članstvo očigledno nije, takođe ne prvi put. Inače bi već od ponedjeljka počeli zborovi po školama. Ili po ulicama, tako poruke uvrijeđenog puka brže dođu do vlasti...
U prosvjeti je više od 13.000 glasača. Da su svi samo jednom od devedesetih naovamo listom promašili siguran fiks, drugačija bi bila sudbina nastavnika. Ali, nijesu... Čemu sad zgražavanje nad istinom za čijeg su glasnika, i tvorca istovremeno, decenijama glasali... Više nego ubjedljivom većinom...
- Prosvjetni radnici držani su na margini društva - poručio je njihov sindikat. I potpuno je u pravu. Sporno je samo što su za to vrijeme radili oni koji su držani na margini. Glasali marginalce, zahvaljujući kojima su najčešće i dolazili za katedru...
***
Zato je naš školski sistem i uspio da iznjedri skoro trideset generacija glasača. Kojima je u glavu utjerivao, od osnovne do doktorata, kako njihovi najviši intelektualni dometi treba da budu disciplinovanost, poslušnost i ćutanje. Pobuna je, prigodno, podrazumijevala jedinicu iz vladanja... Zato se rijetko događala u školi, a još rjeđe kad se iz nje izađe...
Naravno da Đukanović nije slučajno uznemirio svoje odano glasačko tijelo baš sad. Predizborna poruka sročena u pravi čas. Da prijetnju shvate svi kojima je upućena... Mi znamo koliko znate i kako ste došli tu đe jeste. Vi znate da imamo dovoljno rezervi na birou... Zato, glasajte sasvim slobodno... Za nas...
***
Ni gospodar Srbije, izgleda, nije zadovoljan vlastitim nastavnim kadrom. Istina, ne civilnim nego vojnim. Izbjegavam da se bavim tuđim problemima, dosta mi je ovih u Crnoj Gori... Ali, potpuno sam prodimila kad sam prošle sedmice čula Aleksandra Vulina.
- Srpski generali koji su svoj vojnički dar naročito iskazali na Kosovu predavaće mladim kadetima - najavio je srpski ministar vojni.
Resorno ministarstvo obrazložilo je kako bi sve istaknute starješine, učesnici ratova s kraja devedesetih, svoje znanje i iskustvo trebalo da prenesu akademcima. Naglasak je na iskustvu...
- General Vladimir Lazarević, Božidar Delić i Ljubiša Diković imaju mnogo toga važnog da prenesu mlađim kolegama - oduševljen je bio Vulin.
Imaju, potvrdili bi to na referendumu svi Albanci sa Kosova i iz dijaspore. I poneki Srbin, bilo je krajem devedesetih i među njima izdajnika državne politike...
- Zar da komandovanje u ratu predaje neko ko nikad nije vidio rat - čisto retorički zapitao se Vulin. - Svaka vojska poželjela bi da dobije njihovo iskustvo...
Vojska možda, ne razumijem se baš. Ali, nema civila koji bi na svojoj koži rado osjetio njihov ratnički dar...
Vladimir Lazarević je za tu darovitost dobio 14 godina zatvora. U zoni odgovornosti njegovog prištinskog korpusa ostalo je oko 6.200 leševa. Na području koje je štitila brigada Božidara Delića ubijeno je oko 2.200, a iza vojske Ljubiše Dikovića ostalo je „samo“ 1.400 mrtvih.
Šteta je ne prenijeti mladima toliko znanje... Naročito zato što su mnogi od tih civila mrtvi prebjegli u Srbiju. Još ih iskopavaju, ali to dragocjeno vojno iskustvo novim generacijama sad predaje Specijalno tužilaštvo.
P.S. Crna Gora nema vojnu akademiju. Baš me zanima hoće li se naši kadeti školovati u Beogradu i nakon ove obrazovne reforme ministra Aleksandra Vulina...
Bonus video:
