Odgovor na kolumnu Dragoslava Dedovića "Amfilohije, prvosveštenik SANU: Je li pop pomahnitao?"
U Jevanđelju Hristovom je mnogo poučnih priča, koje su svevremene, jer nose svjedočanstvo o vječno živom Bogu. Ovih dana čitajući kolumne, stavove, reakcije crkveno polupismenih i nepismenih novinara - ateista i antiteista, pred očima mi je scena iz jedne jevanđeljske priče, gdje demoni, koji su mučili ljude izlaze pred Hrista i govore mu: "Šta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo prije vremena da nas mučiš?" (Mt. 8.29).
Jedna od definicija Crkve jeste da je ona vidljivo prisustvo nevidljivog Hrista. Ono što se dešavalo sa Hristom, dešava se i sa Crkvom, tako je bilo kroz vjekove i tako će biti do kraja svijeta i vijeka.
Svjedoci smo napada na Crkvu pravoslavnu i na njenog Mitropolita decenijama unazad od jednog malog broja samozvanih intelektualaca, koji o svemu znaju, osim o onome što je njihova tradicija, kultura i vjera. No, na vječnim vrijednostima zasnivao se život svih naših predaka. A upravo time živi i to svjedoči mitropolit Amfilohije.
Svaka javna ličnost treba da bude podvrgnuta sudu javnosti i to nije sporno, ali ovih dana iz tekstova, javnih nastupa, saopštenja sa pjenom u ustima čujemo "Dokle ćeš da nas mučiš Amfilohije Radoviću?" Nije dovoljno domaćih novinara, koji pljuju, lažu i klevetaju Mitropolita iz svoje redakcije, nego treba uvesti i nekog sa strane - valjda da bi umirili savjest da postoji još po neko u svijetu, koji isto misli ili da bi ubijedili čitaoca u istinitost svojih navoda. To je slučaj i sa osvrtom Dragoslava Dedovića, urednika „Deutsche Welle-а“.
Oni koji pišu tekstove sa ovom tematikom, toliko su kreativni i autentični da im gotovo svi, jedan na drugi liče, samo mijenjaju redosljed - devedesete, govor mržnje, političar u mantiji, okupator. I ništa strašno, oguglao narod na te floskule u koje ni sami autori više ne vjeruju. Međutim, ono što je tragično, što je zapanjilo svakog normalnog (a takvih je, hvala Bogu, ogromna većina), a nalazi se, između ostalog, i u pomenutom tekstu, da napadaju Mitropolita Crkve Hristove što je digao glas protiv čedomorstva i djeceubistva!!!
Zar je ovaj svijet otišao toliko daleko? Zar je sloboda, vi borci za slobodu, da začetom djetetu ne date pravo da živi? Zar su ljudska prava, vi kojima su usta puna pravde i pravičnosti, da se ozakoni ubistvo i to onoga, koji nije stigao ni da ugleda svjetlost ovog varljivog svijeta?
Zar ne znate, jadi vas ne znali, da je isto ubiti dijete od 5, 10, 15 nedelja или 5, 10, 15 godina? Da su vaše majke imale vašu pamet ne bi ni vas bilo! Znamo, i svakim danom sve je jasnije da se na blaćenju Mitropolita dobro zarađuje. U posljednje vrijeme, u Srbiji se bogato nagrađuju novinari, koji pišu ovakve tekstove protiv Mitropolita. I očekujemo ovakvih tekstova još više. A znamo i zašto! Znamo da je interes, finansijska moć i pozicija ono što često kalja obraz, ali zar se izgubila granica ljudskom dostojanstvu, zar nema ništa u ovome svijetu da je sveto za čovjeka?
Zar se izgubila elementarna kultura i vaspitanje da nemate bar malo poštovanja pred čovjekom, koji osam decenija provodi u služenju Bogu i narodu, obilazeći svako selo, svaki dom, gradeći hramove, obnavljajući porušene, hraneći gladne, tješeći stradale i ponižene (kako samo bijedno izgledate u njegovim očima). Gdje samo nalazite moralno pravo, vi, koji se ponizno klanjate i ljubite skute onima, koji širom svijeta ubijaju nevinu djecu, koji ovaj svijet pljačkaju, truju i zagađuju svakakvim gadostima, uništavajući porodicu i ubijajući nerođenu djecu, da Mitropolita optužujete za sve što vam padne na pamet?! Došao je mitropolit Amfilohije, gospodo, ne da se bavi politikom, jer biste ga primili raširenih ruku, nego da obnavlja dušu ovoga naroda. Da ga oslobodi onom slobodom, kojom nas je Hristos oslobodio. Smeta vam to što propovijeda duh jevanđelja, vjeru u Hrista, moralna načela na kojima počiva ovaj svijet. Govori Vladika iz duše cijelog naroda, koga ste vi, gospodo novinari i političari (čast izuzecima) odavno prodali za činiju sočiva. I džaba ga klevetate, narod mu sve više vjeruje.
I ne zaboravite, nije slučajno ruka Svetog Jovana Krstitelja u Cetinjskom manastiru u Crnoj Gori. Znate li kako je postradao najveći od žene rođeni? Tako što je ukazivao na tragičnost i pogubnost života u nemoralu i pohoti tjelesnoj. Odsjekli su mu glavu samo zato što je govorio caru Irodu, da ne može da ima ženu brata svoga, da to nije po božijem, ni po ljudskom zakonu. Koliko je to blaži grijeh od onoga što nam danas vi nudite!
Danas, nad Mitropolitom Amfilohijem i Crkvom pravoslavnom stoji mač, za sada novinarski i politički, ali i mržnja Irodovska, samo zato što svjedoče ono što je svjedočio i Hristos, i Sveti Jovan, i Sveti Petar i Sveti Vasilije, što govori jezikom Jevanđelja, koji bogoborci nikada nisu razumjeli, što je pravi otac, koji svoju djecu miluje, tješi, ali i kritikuje i ispravlja. To je istinska i prava ljubav, koja preobražava čovjeka, i daje mu vječno dostojanstvo. Gospodo novinari, Crkva Hristova je utemeljena na Hristu Bogu i nju vrata paklena nisu mogla, ne mogu i neće nadvladati. To što radite, radili su i drugi prije vas, moćniji, fanatičniji i mudriji od vas, pa su izgubili. Zato sve Hristos poziva: "Pokajte se jer se približilo Carstvo Nebesko". (Mt.3.2.). Poslušajmo ovaj poziv dok još ima vremena, a svakim danom ga imamo sve manje, a da se preživi, Bog će se postarati, nije baš sve na prodaju. I da ne zaboravim, ono što se danima svi pitamo, jeste li vi, stvarno pomahnitali?
Autor je sveštenik i urednik radija "Svetigora".
Bonus video:
