Petak, 27. maj - Koji sam ja baksuz, šest godina po službenoj dužnosti pratim svaki premijerski sat a prvi koji me stvarno zanimao - prespavah.
Probudila sam se usred rasprave o Crnogorskoj crkvi, temi od koje bježim kao đavo od krsta. Ne zato što sam neupućena, niti zbog toga što je smatram nevažnom, naprotiv.
Tu priču izbjegavam samo zato što i danas mislim ono što sam u jednoj od prvih kolumni za Vijesti napisala povodom prvog dramatičnog sukoba crkve i države na Svaču. Da se stogodišnji vjerski spor, koji je nadživio pet država, ne rješava u nevrijeme.
Jeste, u pravu je poslanica - ime ne može u ovu kolumnu dok se ne izvini za “posrbice” - kad kaže da su u Crnoj Gori ugrožena prava vjerujućih Crnogoraca.
Istina je i da su njihovoj CPC oduzeta prava na imovinu.
Tačno je i da se iza negiranja te crkve krije i negiranje crnogorske države i Crnogoraca kao njenog najbrojnijeg naroda.
Ali, poslaničko i bilo kakvo drugo pitanje na tu temu ne treba postavljati Dritanu Abazoviću, zato što je on premijer tek mjesec. Nego Milu Đukanoviću koji je, naizmjenično, premijer i predsjednik Crne Gore već trideset godina.
Od tih trideset, partija nepomenute poslanice održavala ga je na vlasti punih 18 godina. I za sve to vrijeme svoj koalicioni kapacitet potezala zbog raznih državnih i partijskih interesa, ali zbog Crnogorske crkve - nikad.
Naprotiv, SDP je ostala uz Đukanovića i dok je obnovljenu CPC vodio ka (samo)ukidanju, držeći je u statusu partijske podružnice DPS-a. Uz blagoslov mitropolita i onih koji su ga mitropolitom proglasili...
Zato, oprezno sa pričom o Belvederu, ne brani se Crnogorska crkva sa Milom Đukanovićem i Veselinom Veljovićem.
Nego - od Mila Đukanovića i njegovih veljovića...
Od premijera Abazovića, ako održi riječ, odbrana neće biti potrebna. Ni Crnogorskoj, niti bilo kojoj drugoj crkvi.
- Temeljni ugovor će biti javan, ali kao i svaki dokument mora da prođe Sekretarijat za zakonodavstvo, nadležnu komisiju i tek onda dođe na dnevni red Vlade. Takav dokument treba da imamo sa svim vjerskim zajednicama.
Amin! I sa hrišćanske i sa islamske i sa jevrejske strane...
x x x
Subota, 28. maj - Listam portale da vidim “odjeke i reagovanja” - uh, grdno li je ovo podsjećanje na ratnohuškačke medije iz devedesetih - nakon prespavanog premijerskog sata.
Kakva hapšenja kriminalaca, vladavina prava, manjak u budžetu... Problem je slovna greška na stranici Vlade.
”Moramo da krenemo u projekat izgradnje Osnovne škole “Vladimir Nadzor”, tako je napisano.
A onda je na mrežama krenuo urnebes koji nije jenjavao ni nakon što je greška ispravljena.
- Kakav premijer, takvi saradnici... Nepismene barabe da nam vode državu... Nazor bi za njega i družinu naredio prijeki sud... Ovakve budale će da prave obrazovne programe... Samo debili ne znaju ko je Vladimir Nazor... Progovorila je podsvijest, nadziru nas i prisluškuju kao DPS...
I tako dalje, i tome slično, i sve to samo zbog jedne omaške. U imenu pjesnika za kojeg ionako ne zna više pola Crne Gore.
I ne može da zna, jer ga nije proslavila poezija nego Titov partizanski marketing koji je obustavljen prije 33 godine.
I ne mora da zna, predugo su crnogorski udžbenici bili pretrpani osrednjim piscima iz država bivše SFRJ.
I ne treba da zna, prije nego što dobro upozna Radovana Zogovića i desetine sjajnih crnogorskih pjesnika poslije njega.
I bio je, kao vazda, u pravu moj drug Momir. M. Marković - da smo u školama izučavali Zogovićeve “Pjesme Ali Binaka”, a ne samo stihove o puškomitraljezima i kamama, možda se devedesetih ne bismo onako poklali...
x x x
Nedjelja, 29. maj - Ne znam što mi bi, izgubih pola dana pokušavajući da protolkujem saopštenje Predsjednika države. Neradni je dan i za njega i za njegov kabinet, koja li ga je muka natjerala ne samo da priča sa turskim predsjednikom, nego i da muči pisare.
Ni dužeg saopštenja, ni badijavnijeg telefonskog razgovora, pomislih na prvo čitanje.
Na drugo, a ja Predsjednika ne da čitam više puta nego temeljno izučavam, učinje mi se da gorepomenutom saopštenju fali upravo ono što nije pomenuto.
Da prijatelj Erdogan tek nakon mjesec i kusur zove prijatelja Đukanovića kako bi mu čestitao Vladu - nije realno. Naročito zato što je prije petnaest dana čestitku uputio onome kome i treba, premijeru Abazoviću.
Da porani mjesec dana s čestitanjem predsjedavanja Procesom saradnje u Jugoistočnoj Evropi - nije logično. Crna Gora će se na čelu tog procesa naći tek u julu. A vijest o tome ne da nije freška, nego je bila bajata i prije pola godine.
Da iskaže radost zbog ulaska manjina u Vladu, Erdogan je zakasnio čak - deceniju i po. Ne samo da su manjine od tada u Vladi, nego su potonjih godinu i po imale i potpredsjednika.
E, kad se nijesu čuli zbog onoga što u saopštenju piše, da vidimo što tamo ne piše.
A ne piše da je povod za razgovor možda bila nedavna posjeta Mila Đukanovića Memorijalnom centru u Jerevanu, posvećenom žrtvama genocida. Koji su nad Jermenima počinili Turci, ali to je prećutano.
I to ne samo u današnjem saopštenju, što je logično ako odavanje pošte žrtvama genocida - koji Turska ne priznaje - stvarno nije bilo uzrok telefoniranja.
Nije logično ali jeste licemjerno to što se ni u ranijem saopštenju, onom o posjeti Memorijalnom centru, ne pominje ko je počinio genocid.
Uprkos tom taktiziranju, ne vjerujem da je razgovor Erdogana s Đukanovićem bio baš prijatan.
Kad su velike SAD priznale da nad Jermenima jeste izvršen genocid, Turska je na njih osula paljbu kao da su manje od malene Crne Gore.
- Rezolucija o genocidu lišena je bilo kakve istorijske ili pravne osnove, ona predstavlja politički čin lišen razuma, namijenjen isključivo jermenskom lobiju i antiturskim grupama - samo je odlomak iz oštrog protesta koji je Redžep Tajip Erdogan uputio Donaldu Trampu.
Đukanović je, sasvim ispravno, posjetom Memorijalnom centru ovjerio tu rezoluciju...
Može li bit’ da mu je Erdogan to prećutao...
x x x
Ponedjeljak, 30. maj - Pisah ja zaludu prije mjesec i po, probala je Crna Gora nekoliko puta koalicionu vlast rogova u vreći i loše se provela, od DPS-a se nečemu možemo nadati tek za desetak godina.
Odoše u lagum sva obećanja te partije o podršci manjinskoj Vladi zbog ubrzanih evrointegracija. Čim su se te integracije takle pravne države, a pravna država partijskih čelnika koji su se takli državnog novca...
Može Vesna Medenica da ostane u pritvoru do jeseni, mogu Blažu Jovaniću da se pridruže svi stečajni upravnici na gomilu, ali da Miomir Mugoša ne bude nevin - teško da može.
Pa još da zbog miliona iz državne kase bivši gradonačelnik potone sam - e, to ne može baš nikako.
Ali, nije DPS prodimio zbog najave Maje Jovanović da će se žaliti na oslobađajuću presudu, tužilačka žalba se podrazumijeva i u manje važnim procesima.
Pritisak je vrhu bivšeg režima digla jedna druga najava - da će VDT preispitati postupanje tužilaštva u slučaju Miomira Mugoše.
Nije najavljeno ali i to se podrazumijeva - i u slučajevima svih ostalih funkcionera u čijim se optužnicama i presudama pojavi makar udaljena sumnja u nezakonitost i neprofesionalnost.
- Revanšizam... Jovanović postupa po diktatu medijsko-hajkačke javnosti koja po svaku cijenu želi nanijeti štetu bivšim ili sadašnjim funkcionerima DPS-a - protestuje medijski tim u ime partijskog vrha.
Iako i tim i vrh partije znaju da nije revanšizam nego prvi odgovor pravne države Crne Gore, u sadejstvu sa pravnom tekovinom Evropske unije, nakon tri decenije “zločina bez kazne”...
I neće javnost ganuti kuknjava kako je “Jovanović izabrana od strane političkog Tužilačkog savjeta”. Zna DPS bolje od svih koliko je prošli Savjet bio ekspertski, nezavisan i profesionalan...
I nije mudro prijetiti nijednom tužiocu, a kamoli vrhovnom i specijalnom, da neka partija “neće dozvoliti”...
- U slučaju takvog scenarija, naš odgovor će biti nedvosmislen i jasan - ostao je DPS nedorečen u najopasnijem dijelu saopštenja.
Da smjenjuju tužioce - više ne mogu.
A ono što mogu da im urade, ja sad ne smijem da napišem...
x x x
Utorak, 31. maj - Gledam “Zemlju bez zakona”, ali ne zbog najavljenih ljubavnih zapleta nego raspleta tužne priče o jednom rudniku koji je zapao za oko “investitorima” sa Zapada.
Iako se radnja odvija četrdesetih godina prošlog vijeka u Turskoj, mnogi detalji neodoljivo asociraju na događaje u ovovjekovnoj Crnoj Gori.
Francuzi žele da kupe rudnik, domaći tajkuni hoće da se ugrade ali zauzvrat moraju da mu obore vrijednost. Izazivaju požar računajući da je time sve riješeno, ali uključuje se država koja šalje velikog patriotu da spasi stvar.
Ispostavlja se da “patriota” sređuje sebi biznis s tajkunima... Rudnik propada ali na šteti su jedino - rudari i njihove porodice...
Usred serije, grunu najava Reflektora o Plantažama...
Dvoumim se da l’ da gledam uživo i pojačam nesanicu ili snimim za sjutra...
A onda mi na um pade koliko sam se prošle godine iznervirala kad je bivši ministar poljoprivrede Načisto iznio premijernu istinu o organizovanom uništavanju nekad najbolje državne kompanije...
- Za 12 godina, koliko je provela na mjestu direktora, Verici Maraš isplaćeno je 1.058.000 eura.
- Plantaže su namjerno dovedene u stanje u kojem se sada nalaze. U njihovim troškovima plate učestvuju sa 50 odsto.
- Od 2008. do 2020. godine bivšem predsjedniku Odbora direktora Veselinu Vukotiću isplaćeno je 175.000 eura bonusa i 220.000 nadoknade.
- Mladenu Rabrenoviću isplaćeno je oko 400.000, Radžiji Tuzoviću oko 500.000, Goranu Brnoviću oko 500.000 eura... Dušanu Kankarašu je kroz zarade za 12 godina isplaćeno 612.000 eura, Franju Đokoviću oko 457.000.
- Svi ovi ljudi su još dobijali bespovratne stambene kredite u rasponu od 60.000 do 100.000 eura.
Sve ovo, i još mnogo više, saopštio je ministar Aleksandar Stijović 11. februara 2021. godine.
U vrijeme kad je - kako juče reče DPS - tužilaštvo bilo nezavisno i profesionalno, a ne pod političkom kontrolom kao sada.
Upravo tu prošlu godinu Plantaže su završile sa gubitkom od 20 miliona eura...
A ja upravo prelomih u mozak da se vratim snimku turske serije.
Oprosti, Aleksandra, nijesam sebe baš toliko unaviđela da se dotučem novim podacima...
”Zemlja bez zakona” je bajka od serije pri ovoj domaćoj o Plantažama...
x x x
Srijeda, 1. jun - Da će me nakon trodnevnog mučenja s ovim dnevnikom dotući Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, u kojoj sam provela skoro cijelu prvu deceniju novinarske karijere, nije mi palo na pamet dok ne otvorih njen odgovor Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
- Posebno je važno da se nacionalne akademije vode umnošću i kulturom dijaloga u afirmisanju nacionalnih interesa, ali ne na štetu drugih - pokušavala je CANU učtivošću da prikrije kako je prodimila taman koliko i DPS zbog novih tužilaca.
U srce je našu CANU pogodio zahtjev HAZU da “Crna Gora prije ulaska u EU treba da plati štetu počinjenu u agresiji na Hrvatsku, posebno na kulturnoj baštini, da vrati odneseno kulturno blago i da zatraži oprost od Hrvatske za počinjena zla”.
A što su mislili naši akademici, da će šutnja započeta (i) zbog ulaska Hrvatske u EU potrajati do učlanjenja Crne Gore.
I da je slikanje svih poratnih hrvatskih predsjednika u zagrljaju s našim ratnim premijerom stvarno značilo “mir, mir, mir, niko nije kriv”...
Da većina akademika nije prespavala 1991/92. i okupaciju susjedne države, davno bi razumjela taj marketinški trik namijenjen briselskoj administraciji.
I, što je drastično važnije, na vrijeme bi CANU od DPS-ovog režima tražila da ratne zločince izruči sudu, a ratni plijen vrati onima od kojih je plijenjen.
Prespavali su, izgleda, i cijelu deceniju evropskih integracija sopstvene države.
- Crna Gora je, kao država kandidatkinja, posvećena naporima da osigura u potpunosti ispunjenje njene cjelokupne pravne tekovine - prepisali su obećanja domaćih političara, ne shvatajući da kolege iz HAZU samo traže ispunjenje tih obećanja.
Pa upravo ta evropska pravna tekovina na koju se sad pozivaju obavezuje nas ne samo da platimo, nego i da odrobijamo sve što smo uradili.
A samo tokom devet mjeseci napada na Dubrovnik uradili smo što Crna Gora/ Zeta/Duklja nije za devet vjekova:
- Ubili 116 civila i 194 hrvatska branitelja.
- U smrt poslali 165 vojnika i rezervista iz Crne Gore.
- U logoru Morinj zatočili i mučili 169 civila i ratnih zarobljenika.
- Iz dubrovačke regije prognali 33.000 stanovnika.
- Uništili 2.071 stambeni objekat.
- Srušili ili “samo” zapalili stotine nepokretnih spomenika kulture.
- Pokrali svo pokretno umjetničko i vjersko blago koje je bilo dostupno našim “ratnicima za mir”.
Za razliku od hrvatskih akademika, naši su taj “rat za mir” prećutali.
Ako ne računamo jedno nemušto ratno saopštenje, sadržajno i stilski veoma slično istoimenoj kolumni ideologa DPS-a Svetozara Marovića. Iz kojeg kongres lingvista ne bi uspio da protolkuje ko je žrtva a ko zločinac.
Kamo sreće da se nijesu oglašavali.
Ni tada, ni sada...
x x x
Četvrtak, 2. jun - Odustajem, zbog tih devedesetih sad sam i ja prodimila. A riječi koje mi u takvom stanju padaju na pamet nijesu za pristojne novine...
Bonus video:
