Izdavačka kuća Geopoetika objavljuje izvanredne kineske pisce. Antologija moderne kineske priče, to je naziv jedne od knjiga koje su štampali. Novele i pripovjetke koje predstavljaju najbolju kinesku prozu uvid su u taj čaroban svijet o kom može se slobodno reći da skoro ništa ne znamo. Naše znanje o Kini potiče iz neznanja, formirano je kroz filmove, o Kinezima znamo najviše iz filmova koje nisu pravili Kinezi. Zaključke smo izvlačili iz tuđih predrasuda.
Zato treba čitati pisce iz Kine, i gledati njihove filmove (koji tehnički, a ni po drugim osnovama ne kasne i ne zaostaju za zapadnim dostignućima). Kineska proza puna je analogija, mudrosti i tiho teče, iako su priče snažne. Priče su naizgled kratke, ali masivne, i što određuje i uvezuje svaku od njih, bitne su. Za život su važne jer su iz njega proizišle. Nema pukih ideoloških naklapanja ali ima prikaza uticaja ideologije na život i na smrt naravno, ali osnovni cilj je priča. Čista priča.
Dovoljno je pročitati neki roman Džanga Veja, i upoznati se sa savremenom kineskom književnošću. Iako je isprva često svrstava u grupu pisaca sa odrednicom „književnosti potrage za korijenima“, Džang Vejn prevazišao je sve i postavio sebe kao žanr, u svemu tražio smisao i mislima se šetao po tradiciji, istoriji, i zamislio se oko svake mudrosti i poslovice.
Čitati pisce iz Kine, nije ništa novo, taj svijet postoji, samo većina nije imala volju i duha da ga otkrije. Niko bolje ne saopšti sve što treba (i što ne treba) od pisca. Tu se lako osjeti da li je posrijedi ideološka matrica ili je pisano srcem i kroz utrobu. Hemingvejeva odrednica treba da važi, da li je pisac krvario na papiru, jer to se brzo osjeti, nakon par stranica. Pomenuti pisci iz Kine, svi su dali sve od sebe i svoje zemlje, i prepustili se papiru, sa kog mi možemo da učimo i uživamo.
Nedavno je objavljen naslov u novinama: „Nesreća u tunelu Klopot: Jedan kineski državljanin poginuo, drugi povrijeđen“. I to je bilo sve, prilikom izrade autoputa Bar - Boljare dogodila se nesreća. Jedan poginuo, drugi povrijeđen.
Čovjek koji je poginuo, kao da je izašao iz priča svojih sunarodnika. Njegov put već je posebna priča, dirljiva. Krenuo je iz svoje zemlje u čudnovati krš, da se bori sa prirodom jer ovi kod kojih je došao ne umiju, niti znaju kako, a nemaju ni čim. Zato je došao Kinez da radi, da zaradi i probije tunel za nas. Tu je stradao. Kako, nije navedeno. Prestao je u jednom trenutku da diše i ostalo je njegovo beživotno tijelo u nekom tunelu. Strašna priča, baš strašna, zato jer je ljudska, jer ne može ništa biti značajnije od života i smrti jednog Kineza koji je poginuo probijajući tunel u Crnoj Gori. Dobrim dijelom stradao je pomažući nama, s toga treba Crna Gora da iskaže poštovanje prema tom čovjeku, jer je zaslužio, jer on je zaista više od „jednog Kineza koji je poginuo radeći na probijaju tunela za autoput u Crnoj Gori“.
Bonus video:
