Petak, 5. avgust - Uprkos tome što je eksploatacija šljunka iz rijeka zabranjena, unosni biznis ne prestaje a mašine i dalje nesmetano vade pijesak sa istih lokacija.
Ekološki novinar i aktivista Vuk Vujisić jutros ih je zatekao na ušću Cijevne i Morače, a isti prizor juče su zabilježile kamere TV Vijesti.
- Nema nade, eksploatacija šljunka neće stati dok institucije - policija, uprave za inspekcijske poslove, za imovinu i za katastar - ne očiste državnu imovinu od bagera i ne konfiskuju tu imovinu. Evo jutros su me zvali, nastavljeno je vađenje šljunka na Tari, i to na dva mjesta, isto je i na drugim vodotocima, tako će biti dok državne institucije ne krenu u akciju - objasnio je mladi entuzijasta u dvije rečenice kako se konkretno suprotstaviti nelegalnom biznisu o kojem dvije Vlade raspravljaju već dvije godine.
U istom prilogu TV Vijesti uslijedio je odgovor jedne od institucija sistema.
- Vlada može da uradi sve, može da oduzme mašine, može da uhapsi sve koji se tamo nalaze, može da zabrani rad svim tim kompanijama, da zapečati njihove prostorije... Sve živo može da uradi, ima sva ova ovlašćenja za to - saopštio je radosnu vijest ministar Vladimir Joković.
A kako glasi tužna? Pa, ova Vlada je ta ovlašćenja imala puna tri mjeseca, prethodna triput duže, da ne pominjem one ranije čiji je mandat trajao tri puta po trideset mjeseci i potamo se.
Za to vrijeme protiv eksploatacije šljunka i uništavanja vodotoka borio se - Vuk Vujisić. O svom brašnjeniku. Sa malobrojnim entuzijastima. Bez podrške institucija sistema.
- Ako ova Vlada nastavi da radi, tražiću ovlašćenja da ja dobijem odriješene ruke da se sa tim obračunam - obećao je Joković.
Hvala, ne treba. Sva ovlašćenja data su mu prije više od stotinu dana, kad je izabran za potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivede, šumarstva i - vodoprivrede.
Sve vrijeme imao je odriješene ruke, ali on je svojom voljom to driješenje iskoristio u borbi za temeljni ugovor, i to samo sa jednom od pravoslavnih crkava.
Čije je potpisivanje dušu dalo za političku eksploataciju koja se, nažalost, ne može zaustaviti “oduzimanjem mašina, hapšenjem svih koji se tamo nalaze, zabranom rada i pečaćenjem prostorija”...
A zaustavljanje eksploatacije šljunka? E, za to imam efikasno rješenje.
Ako ova Vlada nastavi da radi, tražiću da ovlašćenja i odriješene ruke za taj obračun dobije - Vuk Vujisić.
Subota, 6. avgust - Zbog Balšine kolumne i Arta, subotom čitam Vijesti sa trafike. Tek kad sam to oposlila, primijetih da sam juče na portalu propustila važnu vijest.
- Sjedinjene Američke Države će nastaviti da podržavaju bilo koju Vladu u Crnoj Gori koja je posvećena EU integracijama i NATO i koja će nastaviti borbu protiv korupcije - rekao je specijalni izaslanik Stejt dipartmenta Gabrijel Eskobar.
On je, na pres-brifingu sa novinarima sa Zapadnog Balkana, najavio da će uskoro posjetiti region.
Čitam komentare na mrežama... eto, vidite da Vlada neće pasti...
Tako to izgleda na prvo čitanje.
Meni je ovo drugo, istu poruku Eskobar je uputio uoči pada 42. Vlade.
Razlika je samo u tome što tada “nije bio odgovarajući tajming” za ranije najavljeni dolazak u Podgoricu.
A juče samo “nije imao vremena” za odgovore na pitanja crnogorskih novinara...
Ne bih se čudila da, uprkos diplomatskom iskustvu, nije imao ni - odgovore.
Po pitanju Crne Gore drastično je iskusniji predsjednik Milo Đukanović, ali - nakon julskog nadmetanja vladajućih i opozicionih partija u snazi ucjenjivačkih kapaciteta - ni on više ne zna hoće li pad Vlade donijeti više štete ili koristi.
Njemu, naravno, da je brinuo o Crnoj Gori ne bi je dovde doveo...
* * *
Nedjelja, 7. avgust - Krenuh da sa čitaocima podijelim radost što već dva dana TV-dnevnici ne počinju temeljnim ugovorom, kad tamo - popis... Još jedna i jednako saborna, ujediniteljska ili - po evropski - inkluzivna tema...
Đe baš sad, sestre i braćo novinari, dok čekamo Preobraženje u parlamentu i “Njegovo potonje stradanje i slavu”. Tek smo predahnuli od crkovnih svađa, na to prebrojavanje vjera i nacija već je i bog zaboravio...
Nakon zaboravljenog popisa, u predizbornu kampanju - uprkos tome što Vlada i Skupština još daju znake života - uključio se i jedan od nezaboravnih tvoraca Evrope sad.
- Imamo plan kako da prosječna plata bude hiljadu eura... I prošle godine mnogi su govorili kako je sedamsto eura bajka, ne bih se na to osvrtao - rekao je Milojko Spajić.
Ne bih ni ja da se ta bajka o pepeljugama nije pretvorila u basnu o lisici i gavranu. Dobro, nijesam još ostala bez sira, ali ne mogu da opišem s kakvom sam čežnjom prije neki dan kroz staklo pogledivala jednu oradu od 23 eura...
Nije do Evrope sad, orada je luksuz? Prihvatam, ali otkud onda masovna pojava - koja se ni tokom ratne hiperinflacije nije događala - da trećina Crne Gore s čežnjom gleda sirotinjske priganice...
* * *
Ponedjeljak, 8. avgust - Uh, dobro je, samo da podrži - patriotski mediji javljaju iz sata u sat da je “crnogorska zastava postavljena danas i u Tološima, na crkvi Sv. Makaveja, pa na crkvi Svetog Vasilija Ostroškog na Sinjajevini, potom u Markovini, Dobrskoj Župi i Bajicama”...
Koga briga što ni novinari ni urednici ne znaju pravopis koji obavezuje da ime konkretne crkve počinje velikim “C”, važno je da se na njoj vijori državni barjak. Ukoliko u tome nije spriječen zakucavanjem za zid ili vrata...
Omladinska radna akcija, da oproste akcijaši iz Titovog doba koji su tako gradili pruge i puteve, pokrenuta je dva dana ranije pod kodnim imenom “Temeljno utjerivanje patriotizma u pristalice Temeljnog ugovora”.
Počelo je tako što je “jedno lice postavilo državnu zastavu na ogradu Cetinjskog manastira”.
Potom je policija podnijela prijavu protiv monahinje S.S. koja je zastavu, navodno, bacila i zbog toga osumnjičena za krivično djelo - povreda ugleda Crne Gore.
Kažem navodno, zato što se istražitelji još nijesu izjasnili o autentičnosti snimka sa društvenih mreža, na kojem se vidi kako monahinja tu zastavu polako umotava i odnosi u nepoznatom pravcu...
Što je na saslušanju izjavila, nije razjašnjeno. Ali jeste nešto drugo - da je u paramparčad otišla organizovana kampanja kako će članovima 7 i 8 temeljnog ugovora “crkvena lica biti zaštićena od sankcija državnih organa”, kako će im biti “obezbijeđen diplomatski status”, a nekretnine u vlasništvu MCP i ostalih eparhija SPC “postati eksteritorijalne zone”...
Uprkos tome, radna akcija je nastavljena, dio ograde Cetinjskog manastira prekriven je državnim barjacima.
Tim povodom, red je da obnovimo gradivo o nekim članovima Zakona o državnim simbolima.
Član 15 - Gdje se zastava stalno vije:
- Na zgradi Skupštine Crne Gore;
- Na zgradama u kojima se nalaze službene prostorije Predsjednika, Vlade, Ustavnog suda, Vrhovnog suda, Vrhovnog državnog tužioca i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda;
- Na rezidenciji Predsjednika Crne Gore;
- Na zgradama organa lokalne samouprave i javnih ustanova čiji je osnivač država odnosno lokalna samouprava.
Član 16 - Gdje se zastava ističe:
- Na Dan državnosti Crne Gore i u dane drugih državnih praznika Crne Gore, na zgradama u kojima su smješteni državni organi i organi lokalne samouprave;
- Na zgradama predstavništava Crne Gore u inostranstvu;
- Na vazduhoplovima, brodovima i drugim plovilima u skladu sa posebnim propisima;
- Na glasačkim mjestima za vrijeme izbora i referenduma;
- U dane žalosti, koje odredi Vlada, zastava se ističe na pola koplja.
Član 17 - Zastava se može isticati:
- Prilikom međunarodnih susreta, političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih, sportskih i drugih skupova, na kojima je Crna Gora predstavljena, u skladu sa pravilima održavanja tih skupova;
- Prilikom proslava, svečanosti, kulturnih, sportskih i drugih manifestacija;
- U drugim slučajevima predviđenim zakonom.
Zahvaljujem svima koji su bili pažljivi na času, biće im od koristi saznanje da postavljanje zastava na crkvene objekte nije dozvoljeno Zakonom o državnim simbolima.
Ne piše ni da je zabranjeno!
Tačno, ali niko ne kači zastave na komšijske kuće i ograde, iako ni to ovaj zakon izričito ne zabranjuje.
Pobogu, Cetinjski manastir je naše vlasništvo!
Nažalost, više nije i grijeh je u to miješati boga. Zato što do promjena u vlasničkom listu nije došlo njegovom voljom, nego voljom Mila Đukanovića...
Pogubih se u paragrafima i zaboravih najkraći, ali za ovu prigodu najvažniji:
Član 20 - Zastava ne smije biti postavljena tako da dodiruje tlo, niti kao prostirka, zavjesa i sl.
* * *
Utorak, 9. avgust - Nakon što su desetine državnih simbola uslikane kako se - poput prostirki na štrikovima - luftiraju skoro dodirujući tlo, oglasio se i predsjednik države.
- Potpisivanje (temeljnog ugovora, prim. a.) je jedan tehnički čin, nikakva tragedija - napisao je Milo Đukanović.
Dobro je, konačno se javnosti obratio i kao šef države a ne samo partije, ponadah se prije nego što pogledah nastavak.
- Međutim, okolnost da Crna Gora ima Vladu koja je u stanju da joj priredi takav zločin sa jasnim predumišljajem, potpuno svjesno, s namjerom, tragična je - piše u tekstu koji je predstavljen kao autorski.
Zašto predstavljen kao? Pa zato što izgleda kao da ga je pisala moba...
Kako drugačije objasniti da nešto što se u jednoj rečenici ocjenjuje kao “jedan tehnički čin, nikakva tragedija” već u sljedećoj postaje tragična okolnost i “zločin sa jasnim predumišljajem”...
Tragičniji od te kontradikcije bio je kraj narednog pasusa:
- Divlji, samoproglašeni, kvislinški autoritet, nelegitimnu Podgoričku skupštinu, da je sreće, svi bi trebalo da preziremo jer je u trenutku njenog avetanja Crna Gora imala svoj Ustav, svog kralja, svoj parlament i svoju vladu.
Što jes’-jes’, liše nekih opisnih pridjeva potpisala bih i ja ostatak opisa #nikadvišeosamnaeste...
Ali, meni to može bit’, nije tzv. AB revolucija - koja je takođe bila “samoproglašeni kvislinški autoritet” - dovela na vlast mene nego Mila Đukanovića.
Taj puč “trebalo bi da preziremo” mnogo više nego onaj iz 1918. jer je početkom 20. vijeka i moglo biti zavedenih, ali na kraju sigurno ne.
Imala je Crna Gora i u trenutku tog AB avetanja svoj Ustav, svoju Skupštinu, svoju Vladu i - umjesto kralja - svoje Predsjedništvo.
To avetanje rezultiralo je - tridesetogodišnjom vladavinom DPS-a i Mila Đukanovića kao premijera i predsjednika naizmjenično.
Partija se konačno osipa, on se još dobro drži.
Ima li namjeru da se 19. avgusta i sam preobrazi ili je već našao preobraženog partnera za rušenje Vlade - e, na to pitanje ne nađoh odgovor ni u nastavku (ko)autorskog teksta.
Razumjela sam ga taman koliko i Kremansko proročanstvo...
Praštajte, nije do mene nego do mobe...
Bonus video:
