Nije nimalo iznenađujuća vijest, koju čujemo u posljednje vrijeme, oko izgradnje objekata u zabranjenoj zoni, pa i na Gorici, i opravdani protest građana koji žive u neposrednoj blizini tih gradilišta.
Ovaj investitorski juriš na Goricu nije pojava od juče i vrlo je upitno zašto su i iz kojih razloga država i njene institucije tu pojavu tolerisali više od trideset godina, a moralo se znati još od prvih urbanističkih planova, Titograda - Podgorice, da je u zabranjenim zonama zakonom zabranjeno graditi, bilo kakve objekte.
Da Gorica, koja nažalost danas nije u onom prostornom kapacitetu kakav je nekad bio zacrtan prvim urbanističkim planom, i da nije ovakva kakva je tu i gdje je, ili da je uopšte nema, gledali bismo da je na sve moguće načine “izmislimo” ili odnekud “donesemo” jer je ona ne samo važna oaza mira i izvanredno šetalište za građane glavnog grada, već je i simbol po kojem je Podgorica dobila ime.
Svaki atak na prirodu i životnu sredinu je nedopustiv i ravan zločinu zbog koga se u pravnim i civilizovanim društvima odgovara, osim izgleda kod nas u Crnoj Gori u kojoj postoji neko nepisano pravilo: ko god ima višak para i prijatelje u vlasti, gradi gdje mu padne na pamet. A još ako ga pokriva partijska knjižica, tada nema problema. Sa takvom praksom valjalo bi se što prije prekinuti jer prirodno dobro nije privatna prćija već je društvena vrijednost svih građana koji žive na prostoru ove države.
Oko zelenih površina i prostora, kao važnog resursa, ne bi smjelo da se kalkuliše ili da se kao do sada, u nekim slučajevima, prepravljaju neki već urađeni urbanistički planovi na štetu zelenih površina i prostora, samo da bi se nekom investitoru ili parajliji udovoljilo da gradi tamo gdje on želi, objekte koji bi narušili harmoniju prirode ili postojeće uslove življenja građana. Zelene površine, parkove, pluća grada, treba nastojati i kad god je moguće očuvati, kao što su to neke prethodne generacije, u socijalizmu, radile. Gdje god ima prostora treba da bude više zelenih površina a manje sivila i betonskih objekata.
Koliko zelenila treba nekom urbanom mjestu najbolje govore već odavno poznati propisi iz struke i oko toga nema pogađanja - 1/3 prostora ako se želi da životna sredina ima svoj kvalitet.
Apelujem na uvažene i cijenjene kolege i sve one subjekte koji pridaju važnost životnoj sredini da ne dozvolimo, svi zajedno, da nam priroda bude kolateralna šteta ili talac neodgovornih pojedinaca i nečijeg profita. Ako želimo da imamo kvalitetno stanovanje i bolji život, onda očuvanje onoga što nam je majka priroda ostavila u amanet ne bi smjelo da se dovodi u pitanje. Stoga pozivam Vladu Crne Gore da pooštri kaznenu politiku prema svima koji narušavaju životnu sredinu i posveti više pažnje očuvanju ovog dobra, pa i Gorice, od dalje devastacije.
Autor je arhitekta
Bonus video:
