Jedan od značajnih mentalno-zdravstvenih problema je velika rasprostranjenost samoubistava u svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u posljednjih 50 godina broj samoubistava u svijetu porastao je za oko 50%, te svake godine skoro milion ljudi oduzme sebi život, što prevazilazi broj stradalih u ratovima.
Sagledavajući ozbiljnost problema, Međunarodna organizacija za prevenciju samoubistava, uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od 2003. godine proglasila je 10. septembar za Svjetski dan prevencije samoubistava, u cilju skretanja pažnje stručnoj i laičkoj javnosti da je suicid moguće spriječiti, odnosno da je prevencija najbolji način borbe protiv ove pošasti.
Prema podacima iz MUP-a, koje je prenio Dan, u Crnoj Gori su u periodu od 2011. do 2015. godine 743 osobe izvršile samoubistvo. (2011. - 163, 2012. - 148, 2013. - 128, 2014. - 164 i 2015. - 140 ). Prema izvještaju SZO, Crna Gora se po broju samoubistava nalazi visoko na evropskoj listi.
Depresija će, kao jedan od uzroka samoubistava, (15 % depresivnih ljudi izvrši samoubistvo), prema prognozama SZO, do 2030. godine biti na prvom mjestu u svijetu i uzrokovati troškove liječenja, koji će biti najveći teret svih zdravstvenih sistema. Naš zdravstveni sistem je toliko nepripremljen, kadrovski i materijalno, da nam se crno piše.
U crnogorskom društvu tek što je napukla ljuštura tradicionalizma i ljudi stidno počinju da se oslobađaju predrasuda. Još uvijek se kod psihijatra ide krišom i vrlo često sa zakašnjenjem, zbog straha od stigmatizacije.
Pored depresije i težih mentalnih oboljenja, te bolesti zavisnosti, teških neizlječivih bolesti, gubitka dragih osoba,... uzroci samoubistava leže u socio-ekonomskom ambijentu, koji je u Crnoj Gori za ogroman broj građana destimulativan za život.
Na hiljade ljudi, sa minornim penzijama ili socijalama, mnogi od srodnika zaboravljeni, žive teške i tužne staračke godine. Nije slučajnost da je u ukupnom broju onih koji su “digli ruku na sebe” 45 % starije od 60 godina. To su generacije koje su služile državi i srodnicima, a danas su poniženi i uvrijeđeni, jer ih niko ne razumije. Čast izuzecima!
Šta je sa mladim nezaposlenim ljudima koji ne vide perspektivu, zaposlenima koji trpe diskriminaciju i mobing, razorenim porodicama, nasiljem u porodici, djecom bez živih roditelja,..., šta je sa svim članovima društvene zajednice kojima je državna vlast stvorila beznađe i “mučenički” ambijent za življenje?!
Pošto vladajuće strukture u Crnoj Gori više brinu o kamatnim stopama na sopstvene milione, nego li o stopama nataliteta i mortaliteta, na građanima je da se izbore za promjene. Potrebno je za sve stanovnike Crne Gore stvoriti podnošljiv prostor za življenje.
Problem samoubistava je star i nije samo crnogorski, ali je podvig spasiti makar jedan život godišnje. Međunarodna organizacija za prevenciju samoubistava i SZO apeluju na sve ljude na planeti da se uključe u borbu za pomoć potencijalnim samoubicama. Prepoznati njihovo ponašanje (samoizolacija, ćutljivost, poremećaji u spavanju i apetitu, slaba koncentracija, itd.) i na vrijeme uključiti stručnjake da sa njima razgovaraju. I posvetiti im se lično, jer ljudima treba pomoći!
Bonus video:
