Posljednjeg dana Republikanske nacionalne konvencije u julu 2016, na kojoj je Donald Trump nominovan kao republikanski kandidat za predsjedničke izbore, Anderson Cooper sa CNN-a vodio je panel-diskusiju na kojoj su stručnjaci komentarisali taj događaj. Među njima je bio i Jeffrey Lord, s kosom poput paperja, koji je želio govoriti o pozivu s Trumpom.
„On ima poruku za tebe, Anderson, da nije zadovoljan. On misli da ne predstavljamo ovu konvenciju vjerno“, kazao je Lord u programu. „On me [zamolio] da ti kažem da je tvoja gledanost, naša gledanost na CNN-u ovakva zbog njegovog prisustva na ovoj konvenciji“, dodao je.
„Nema sumnje da prisustvo Donalda Trumpa utječe na gledanost“, ljubazno je odgovorio Cooper.
Trumpova tvrdnja nije bila netačna. Godina u kojoj se on prvi put kandidovao bila je najprofitabilnija u historiji CNN-a.
Povećanje profita medija
Zanimanje za novog neuobičajenog kandidata - bilo da je riječ o fascinaciji, uzbuni ili radosti - povećalo je profit medijskim kućama, kako ljevičarskim tako i desničarskim. Pretplata za online izdanja New York Timesa i Washington Posta drastično se povećala. Gledanost Fox Newsa dostigla je novi nivo. Ovaj polet se nastavio za vrijeme Trumpovog mandata, ali je splasnuo čim je on završen.
Ovaj magnat iz sektora nekretnina sada se vratio u središte američke politike kao mogući kandidat Republikanske stranke nakon što se Nikki Hailey povukla iz utrke.
Mogućnost još jednog Trumpovog mandata dovela je do niza javnih priznanja među medijskim profesionalcima da je, iako bivši predsjednik prijeti demokratiji svojim neprestanim lažima i praksama koje krše norme, on zapravo dobar za posao.
„Gledano u grubom, materijalnom smislu“, napisala je kolumnistica New York Timesa Michelle Goldberg u januaru, „mandat Donalda Trumpa donio je korist medijima - pretplate, gledanost i klikovi su vrtoglavo porasli.“
Važno je biti tog svjestan i priznati to, ali zaustaviti se tu bez promjene ponašanja je kao da ravnodušno sliježete ramenima, kao da sebi dajete propusnicu za izvještavanje i nastavak uobičajenog poslovanja koje vam koristi. Umjesto dubokog preispitivanja, mi dobijamo izjave o odricanju odgovornosti.
Mediji počeli da liče na Trampa
Riječi koje čak i obazrivi glasovi oklijevaju upotrijebiti su „sukob interesa“. Jasno je da će mediji profitirati od svog izvještavanja o Trumpu. To je loše za novinarstvo, a samim time i za demokratiju.
Kako je američki novinar George Packer primijetio u članku za Atlantic iz decembra, dok novine i TV kanali ostvaruju rekordnu dobit od iskorištavanja fenomena Trump, oni počinju ličiti na njega. Postali su „sebični… djelilački i arogantni“.
Standardi novinarstva su opali dok vijesti postaju „gotovo neodvojive od trivijalnosti i laži“ a medijske kuće odustaju od „nezavisnosti zarad aktivizma“, napisao je Packer.
U suštini, mnoge medijske kuće odrekle su se svoje ključne dužnosti i privilegije: određivanja šta je vrijedno da se smatra viješću.
Veći dio izvještavanja o Trumpu bio je mamac za klikove (click-bait) u raznim oblicima, neprestani niz uzbuna za uznemirene liberale i mamaca za razdragane MAGA fanove. TV kuće su prenosile sate i sate Trumpovih predizbornih skupova, bez filtera i bez provjere. Nacionalne novine su objavljivale njegove tvitove i političke nelogičnosti na naslovnicama, u online i štampanim izdanjima.
Mnogi u medijima su profitirali na političkoj polarizaciji koju je Trump raspirivao, dodatno je produbljujući. Inače sjajni novinari, kao što su Anderson Cooper i Jake Tapper sa CNN-a, često su skliznuli u neprimjerene uredničke monologe.
Mediji su sve više odražavali informacijske balone društvenih mreža. To je bolje pogodovalo gledanosti i klikovima.
Ovakav oblik izvještavanja sa zaradom kao ciljem nije loš samo za novinarstvo, nego i za demokratiju. Opčinjenost medija Trumpom - njegovim ekscesima i uvredama, ruganjem i vulgarnostima, oduševljenim kršenjem normi - indirektno je afirmirala jednu vrstu politike koju bivši predsjednik utjelovljuje i u kojoj prednjači.
Toksično i polarizujuće politizovanje
Pretvorio je politički život u prljavu borbu u kojoj se političari posmatraju kao cinični i na sebe orijentisani učesnici čiji je cilj nanijeti najveću moguću sramotu svojim protivnicima.
U takvom političkom okruženju, svaka politika - čak i mjere javnog zdravstva poput obaveze nošenja maski za vrijeme pandemije - mogu postati teren za toksično, polarizirajuće politiziranje.
Ovakav oblike političkog ponašanja ohrabruje birače da glasaju u skladu sa plemenskom vizijom politike - zasnovanom ne na zaslugama nego na bijesu.
Sada kada je još jedan Trumpov mandat realna mogućnost, američki mediji mogu i trebaju učiniti više od puke predaje. Ako su ozbiljni u rješavanju problema sukoba interesa, trebali bi usvojiti ono što ću ja nazvati testom Lonely Planet.
Ovaj test nosi ime po popularnom vodiču za putovanja. U predavanju iz 2010. o tome kako poboljšati povjerenje u vladu, Lawrence Lessig, profesor prava na Harvardu i istaknuti zagovornik reforme zakona o finansiranju kampanja Kongresa, koristio je praksu Lonely Planeta kao primjer.
Lonely Planet izbjegava svaki mogući sukob interesa uvjeravajući svoje čitatelje da, između ostalih praksi, „ne prima novac za preporuke lokacija ili za podršku nekom mjestu ili biznisu“. Lonely Planet shvata da bi i najmanja sumnja da zarađuje na osnovu lokacija ili kompanija koje preporučuje mogla ugroziti njegov kredibilitet.
Medijske kuće bi trebale usvojiti sličan etos. Urednici bi trebali voditi računa o tome da njihove uredničke odluke nisu zasnovane na profitu, da su u skladu sa novinarskim standardima i u interesu opće javnosti. Trebali bi provjeravati svaku potencijalnu priču o Trumpu kako bi utvrdili da li je riječ o „sukobu interesa“ postavljajući tri pitanja.
Trebamo li izvještavati o ovoj priči? Ako trebamo, hoćemo li zaraditi od nje više nego od bilo koje druge priče? A ako hoćemo, hoće li to koristiti Trumpu i pomoći njegovoj vrsti politike?
Princip manje je više
Kada je riječ o izvještavanju o Trumpu, urednici i novinari bi se trebali držati principa manje je više. Ne samo zato što bi to vratilo proporcionalnost u izvještavanje, nego i zato što bi to smanjilo sukob interesa njihove medijske kuće.
Ništa od ovoga ne garantuje da bi drugi Trumpov mandat bio manje polarizirajući ili manje stresan. Test koji predlažem značio bi, međutim, da medijski izvori mogu više učiniti da očuvaju svoj integritet i povjerenje javnosti.
Godinama je Washington Post u prvi plan stavljao svoj moto iz ere Trumpa „Demokratija umire u tami“. Ali, ako mediji nastave trenutnim putem i tako uđu i u drugi Trumpov mandat, demokratija, kao i novinarstvo, može ozbiljno patiti i na blještavilu svjetla.
Autor je novinar i istraživač; živi u Sijetlu
Bonus video:
